Bez saveza, trenera i ijednog protivnika za trening, skupina Hrvata preko noći se okupila i otputovala na Svjetske nomadske igre u Kirgistan. Predvodio ih je glumac Domagoj Nižić, koji je pravila sporta zvanog ordo učio – gledajući YouTube.
Sve je počelo jednom porukom u srpnju. Slobodan Tomić, samoprozvani začetnik cijele avanture i iskusni svjetski putnik, godinama ranije slučajno je zavirio na Svjetske nomadske igre kao gledatelj. Ono što je vidio toliko ga se dojmilo da je odlučio provjeriti može li se i Hrvatska ondje natjecati. Odgovor je stigao brzo – može, uz jedan ozbiljan problem: Hrvatska nema ordo savez.
vezane vijesti
Rješenje se pojavilo odande odakle ga nitko nije očekivao. Prijavu je na kraju formalno podržao Boćarski klub Metković, budući da boćanje po pravilima donekle nalikuje ordu. Papirologija je time bila riješena, no ostao je puno veći izazov – naučiti igrati sport koji u Hrvatskoj gotovo nitko nikada nije ni okušao.
Pravila naučili preko interneta, a ekipu sklopili u tjedan dana
Bez trenera i bez iskustva, ekipa se okrenula jedinom dostupnom izvoru znanja – snimkama utakmica na internetu. Proučavali su nastupe češke reprezentacije s prijašnjih izdanja igara i tako, korak po korak, shvaćali osnove.
Glumac Domagoj Nižić, koji je preuzeo ulogu izbornika, objašnjava da se ordo igra u krugu promjera dvanaest metara, u čijem se središtu nalazi 70 malih hrskavičnih kostiju zvanih ašici. Cilj je posebnim projektilom teškim 400 grama, koji se naziva tompoy, izbaciti što više ašika izvan kruga – svaki izbačeni komad donosi bod.
Već mjesec dana kasnije, potpuno neiskusna hrvatska momčad stajala je na Igrama. Protiv Češke odigrali su neriješeno, a Španjolsku su uspjeli pobijediti. Uslijedio je pravi ispit – susret s domaćinom, Kirgistanom, državom u kojoj se vještine ordoa prenose generacijama, a ne uče se preko ekrana.
Poraz od 68:2 koji je ipak izgledao kao pobjeda
Susret s kirgistanskom reprezentacijom Nižić opisuje kao pravu školu igre. Iako je utakmica formalno trajala 20 minuta, rezultat je bio nemilosrdan – 68:2 za domaćine. Unatoč tome, hrvatski predstavnici u tom su porazu prepoznali najvrjedniju lekciju cijelog putovanja.
Budući da ordo zahtijeva sedam igrača, a hrvatska je ekipa brojala tek četvoricu, i sam je Nižić morao zaigrati. Prema riječima izbornika, domaćini su reprezentaciju dočekali s oduševljenjem, uz uzvike 'Horvatija, Horvatija!', te su dopustili da i on nastupi kao igrač – iako je momčad i dalje bila brojčano oslabljena.
Konji, jurte i disciplina u kojoj se lome kosti rukom
Izvan borilišta, ekipu je dočekao potpuno drugačiji svijet. Svjetske nomadske igre okupile su tri tisuće sportaša iz 104 reprezentacije, a ceremonija otvaranja uključivala je tisuću jahača na konjima, spektakularne vizualne efekte i nastup regionalne glazbene zvijezde koju Nižić uspoređuje sa Severinom.
Posebno se dojmio i gastronomski dio putovanja – lokalna kuhinja temeljena na ovčetini, gdje se koristi doslovno svaki dio životinje, uključujući iznutrice. Dojam je ostavila i jedna od disciplina u kojoj natjecatelji rukama lome kosti životinja, vještina koja se u tom dijelu svijeta smatra tradicionalnom.
Hrvatska ekipa na Igre je stigla kao potpuni autsajder, bez ikakvih očekivanja. Vratila se, međutim, s pričom koja rezultate stavlja u drugi plan – dokazom da se avantura ponekad rađa iz same jedne poruke i spremnosti da se zakorači u nepoznato.
