'Mogu ti reći da nisam dobro, budimo iskreni. Ali kad tebe vidim, u današnjoj emisiji sam dobro', započeo je Goran Bare razgovor sa Željkom Ogrestom u emisiji 'Homo Sapiens'.

Teret slave i sudar s tramvajem

Kao jedan od ključnih razloga svog današnjeg stanja izdvojio je golemi pritisak koji je uslijedio nakon jednog od njegovih najvećih komercijalnih i diskografskih uspjeha.

'Otuđio sam od ljudi. Bilo je jako naporno. Poslije albuma 'Teške boje' postalo je strašno naporno. Prije toga sam bio relativno popularan, a onda sam postao baš jako popularan. Uz to nemam tjelohranitelja, nemam vozača. Ljudi me napadaju, ja sam sam svoja obrana', opisao je Bare, prisjetivši se i jednog bizarnog incidenta u kojem je stradao:

'Svojim sam se tijelom sudario s tramvajem! Bio sam unezvjeren. Bila mi je slomljena kost, a uopće nisam išao doktoru', ispričao je roker, uz dozu crnog humora usporedivši cijelu situaciju s kultnim scenama iz filma 'Ko to tamo peva'.

Menadžer kojem vjeruje

Dugogodišnji život pod stalnim stresom i u vlastitom svijetu uzeo je danak i kada su u pitanju najosnovnije praktične obveze. Priznao je kako se u modernom, digitalnom društvu više nije snalazio samostalno.

'Toliko sam zaboravio socijalne vještine da ne znam ispuniti najosnovnije formulare niti platiti račun preko mobitela. Ne znam ništa od toga. Zato mi sve radi moj menadžer. On se toliko iskazao i toliko mu beskrajno vjerujem da čovjek ima i moj PIN od banke', iskreno je podijelio.

Borba s metadonom duga tri desetljeća

Posebno potresan dio razgovora ticao se njegove zdravstvene rutine i dugogodišnje borbe s ovisnošću, pri čemu otvoreno ističe da bez propisane supstitucijske terapije danas jednostavno ne može funkcionirati.

'Moram ići na terapije. Baš dan prije emisije nisam je uzeo jer je došlo do birokratske greške, pa su morali doći po mene jer doslovno nisam mogao hodati. Prvi put sam se prijavio na liječenje 1990. godine, a zadnje je bilo samo da me se smiri. Jer sam divljao. Pokušao sam se skinuti s metadona, ali nisam uspio. Ostao sam na tome već trideset i nešto godina', rekao je svjestan težine svoje situacije:

'Znaš li ti kako je kad svaki dan moraš popiti toliku količinu tableta? Toliko sam ovisan o tome da danas ne bi bilo nikakve šanse da sjedim ovdje i razgovaram s tobom da to nisam uzeo', priznao je. Ipak, usprkos svim fizičkim i psihičkim izazovima kroz koje je prolazio desetljećima, u njegovu životu jedna stvar ostaje nepromijenjena i netaknuta - ljubav prema stvaranju. 'Volim sve u vezi glazbe', govorio je. Dotaknuo se i odlaska obitelji Dedić. 'Kad sam saznao da te obitelji više nema, zabrinuo sam se. Ja sam njih doživljavao kao Isusa Krista, nešto što će biti stalno', izjavio je i rekao kako Arsen Dedić nikad ništa nije ružno rekao na račun njegove glazbe.

Odnos sa sestrom i sinom

Među ostalim je rekao da voli govoriti srpski jer mu je bliži budući da je iz Vinkovaca, a da mu je hrvatski dosadan, da mu kad stvara pjesme i glazba i tekst dođu istodobno te da su najveći hitovi došli 'odjednom'. Govorio je kako roditelje nije upoznao jer su ga zapuštali dok je bio dijete. Rekao je da prema sestri zna biti grub, ali da mu je dok je bio mlađi davala knjige, kupovala ploče. Rekao je da mu sin Miran vodi hotel u Vinkovcima kojeg mu je ostavila pokojna Majka. 'Moja žena je bila buržujka i ostavila mu je hotel koji vodi. Mali ima love, a savjetovao sam mu da putuje'. Ali neće da mi se otvori. Izgubio sam tu..To mi je najveći poraz u životu', kazao je tužno.