Ekipa Mayalesa, predvođena Petrom Beluhanom i Vladom Mirčetom, na prepoznatljiv način, svojim vrsnim muziciranjem i pjesmama, preko trideset godina obogaćuje domaću glazbenu scenu. Iznjedrili su dosad mahom hvaljena ostvarenja, a sad odaju hommage pop glazbi, koja ih je 'zakačila'.

Zanimljivo je da će nakon tog, tek objavljenog albuma 'Boutique pop Vol. 1' uskoro objaviti i remiksiranu verziju za sve one koji ove pjesme žele čuti u drugačijem aranžmanu, odnosno koristiti u svojim DJ setovima.

Upravo je izašao album 'Boutique pop'. Kako to da je bend poput Mayalesa, koji se svrstava u alternativne žanrove, odlučio snimiti pop album?

Teško mi je prihvatiti odgovornost za dosadašnja svrstavanja, jer to je izvan naše moći. Na svim se dosadašnjim albumima moglo pronaći istog takvog popa koji danas dominira na ovom albumu, no ovdje su te pjesme rasterećene od konceptualnog okruženja, od velikog, epskog artizma, kojem podsvjesno naginjemo. I to je bila svjesna odluka na samom početku stvaranja 'Boutique popa' - da pokušamo tim smjerom, čisto da vidimo kako nam to ide i koliko je zabavno.

Dokle god uživamo privilegij slobodnog lutanja po kojekakvim rukavcima ovog ili onog glazbenog žanra, apsolutno nam je svejedno kamo će to kritika i slušateljstvo na kraju svrstati. Tako to funkcionira i to nije nikakav problem. Činjenica jest da se ovaj album po mnogočemu odvojio od svoje starije braće, odnosno da smo ga mi roditelji od početka preusmjeravali prema nečemu što bi trebao biti pop, jer tako smo nekako zamislili ovu etapu u postojanju Mayalesa. Nama je bitno samo to da zadržimo temeljnu kvalitetu. Ali konačni sud je i dalje u ušima slušatelja.

Koliko je to bilo izazovno?

Svaki novi album je avantura, putovanje prepuno izazova. Jest da su ovdje pjesme rasterećene velikih konceptualnosti, da ne love vile po poljima i da se ne traže transcendentalni portali za prelazak u Zemlju Nedođiju. Međutim pojavili su se novi izazovi – prije svega zato što kratke pjesme s radiofoničnom ambicijom uopće nije lako napraviti. Otvaraju se neki novi problemi, traži se kompaktnost i konciznost … Ukratko, i ovdje je svatko od nas bio primoran dati doslovno svoj maksimum.

Album počinje zanimljivom šalom na račun ChatGPT-ja u pjesmi s Edom Maajkom - kako je došlo do suradnje?

Kad podvučem crtu, suradnja s veličanstvenim Edom bila je jednostavna i tečna od prvog poziva pa sve do same finalizacije. Edo je brutalno talentiran i spretan, ideje su samo curile. Bili smo gotovi u nekoliko sati. Na kraju smo čak izbacivali viškove. Inače, naš je glazbeni predložak ove pjesme bio davno gotov, no dok je čekao u redu da dođe na stol kod naših producenata Ferine i Miholjevića, učinilo nam se da ne bi bilo loše pokušati diverziju – pozvati jakog izvođača kako bismo skrenuli pjesmu prema nečemu bitno drugačijem. Pa smo potegnuli za onom poznatom: 'zovi čovika'. Čovik se ukazao i rasturio. Hvala ti, Edo!

'Pripadam onima koji se zgražaju i boje novih tehnologija'

Šalite se s ChatGPT-jem. Koliko je AI prijetnja glazbi, po vašem mišljenju?

Negdje sam već rekao da od AI-ja, u cjelini, bježim kao vrag od tamjana, bez obzira što on u rukama majstora postaje suludo kreativan i koristan alat. No, vjerujte mi, ovo je tipičan old school album, nastao isključivo na zdravom muziciranju – što je ujedno naše najveće veselje, to da se možemo igrati i lutati, zajedno svirati i stvarati - pa kamo god nas muze odvedu. S obzirom na svoje godine, razumljivo je da pripadam onima koji se zgražaju i boje novih tehnologija, osobito onih koje još nisu ni do kraja regulirane. Nama to miriši na još jednu ozbiljnu prijetnju urušavanja sustava vrijednosti koje zagovaramo i živimo.

Album je već dobio odlične kritike i proglašen jednim od najboljih ove godine. Jeste li se nadali pozitivnim kritikama pop albuma?

Ovdje govorim samo u svoje ime – ne, nisam se nadao baš toliko dobrim kritikama. Tijekom procesa stvaranja strepio sam radimo li nešto što će ljudi sutra prepoznati kao dobru glazbu, sve do trenutka u kojem mi je Jura Ferina ozbiljno zaprijetio da odmah počnem vjerovati da radimo odličan album. Nekoliko tjedana kasnije Mušćet, Dragaš i Horvat dokazali su da je Jura bio u pravu. Sada mi je srce na mjestu i polako se prepuštam euforiji.

'U glavama smo tek navršili tridesetu'

Mayales je jedan od predstavnika pokreta 'Lagano, lagano', koji ove godine slavi 30 godina - koliko su se stvari promijenile od tih dana?

Zamislite samo koliko se glazba promijenila u bio koje tri dekade prošlog stoljeća. Prije svega, ja se faze 'Lagano, lagano…' jedva sjećam, i još manje povezujem išta s njom. A to je valjda logičan slijed kad se nakupi toliko godina, tih nestvarno dugih 30 godina, koje su proletjele neshvatljivom brzinom. Naprosto se opirem činjenici da smo preko trideset godina prisutni u domaćem eteru. U glavama smo tek navršili tridesetu i tek se zagrijavamo za sve ono što smo još postavili ispred sebe, a to je barem pet, šest albuma, odnosno kojekakvih projekata koji nam se vrzmaju po glavama i kompjutoru.

Kao i na svakom vašem albumu, i na ovom ima nekoliko suradnji - Edo Maajka, Kiki, Ivan Dečak… postoje li glazbena imena koja su vam ostala neostvareni san, želja da surađujete u budućnosti?

Ma naravno. Prije svega mislim da još nismo ni približno iskoristili potencijal s ljudima s kojima smo već radili, poput Natali Dizdar, Kristijana Beluhana, Valerije Nikolovske, Mary May, Ivane Starčević, Yaye, Nikoline Kovačević, Mangroovea… a još je toliko talentiranih ljudi s kojima nismo ni započeli. Imamo još jako malo godina ispred nas, a toliko ambicija i planova. Držite nam fige.

Rekordna produkcija glazbe

Kakvi su vam planovi, već ste tri godine koncertno neaktivni, hoće li se to promijeniti?

Dobio sam dopuštenje da ovdje ekskluzivno najavim veliki Mayalesov koncertni comeback, odnosno prvi zagrebački nastup nakon tri godine, zakazan za 17. listopada u 5Kupeu. Dopustite samo da preskočim neke detalje koje i dalje čuvamo kao iznenađenje.

Proslavili ste 30 godina benda, a tko su po vama neka nova imena koja zaslužuju pažnju i koja bi mogla za 30 godina donositi hvaljenu glazbu?

Teško je to pitanje iz više razloga. Prvi je svakako to što se većine ne mogu sjetiti, a ne bih htio baš nikoga izostaviti – tim više što smo doista prepuni ozbiljnog talenta, onoga koji je sposoban igrati na duže staze u ovako maloj zajednici – što je samo po sebi izazov. Veći je problem iznimno nepovoljan trenutak u vremenu, što se ne tiče nužno samo Hrvatske. Produkcija glazbe je rekordna i bojim se da se mnogi neće stići afirmirati u tolikom kaosu svega, a da ne spominjem sve te nove trendove konzumacije glazbe, nove tehnologije, marginalizaciju kulture, rasuđivanje na temelju kapitalističkih uzusa, odnosno prepuštanje tržištu koje funkcionira po principu potražnje… to je horor trip sam po sebi i ne želim živjeti u takvom sustavu vrijednosti. Ali tko mene više išta pita.

Što kažete na trendove, trap, narodnjake, ono što vole mladi?

Jedina prednost tolikih godina našeg postojanja jest sjećanje na sve te trendove koji su sporadično dolazili uz zaglušujuću tutnjavu svoje važnosti, ali se i brzo ispuhali - čim bi njihova mlada sljedba odrasla ili prigrlila neke nove trendove. Zato se valja ugledati na kolege umjetnike koji dandanas okupljaju i mladu i staru sljedbu upravo svojom autentičnom i bezvremenskom kvalitetom. Brzinski samo da spomenem umjetnike poput Nicka Cavea ili Pipsa… ma ima ih koliko hoćeš. Mislim da će ovogodišnji INmusic biti baš takav sajam bezvremenskih vrijednosti, izvođača sposobnih da inspiriraju i istovremeno ostave bez daha sve generacije nagužvane na jarunskoj obali.