Dino Jelusić je osnivač, glavni tekstopisac i vodeći pjevač rock benda Animal Drive. Od 2016. godine, stalni je član američkog rock benda Trans-Siberian Orchestra, a 2021. godine pridružio se Whitesnakeu. Isprčao je koji trenutak u karijeri pamti kao najposebniji, a koji kao najteži.

Najposebnji i najteži su se, kaže, dogodili u istoj dvorani, u samo godinu dana razlike.

'2016. je prva turneja sa Trans-Siberian Orchestra, zadnji koncert u Seattleu u KeyAreni koja je poznata jer su tamo prve ugovore potpisali Chains, Soundgarden, Nirvana, Heart, Queensrÿche i svi ostali velikani Seattlea. Čak mislim da je Jimi Hendrix iz Seattlea, ako se ne varam, ali ovo nije postojalo još prije njega. Pjevao sam s Paul Rodgersom i to mi je bilo nestvarno jer... Došao sam prvi put u nekakav američki bend i sad gledam Paul Rodgersa i sve je nekako nestvarno. I sljedeće godine opet ponavljamo to i mene je prije pozornice ulovio nekakav plač jer sam se sjetio ovog cijelog puta za koji, naravno, nitko ne zna, svi vide nekakve plodove. I počeo sam plakati... Sjetio sam se i nekakvih groznih stvari i u srednjoj itd., koje sam morao proći do toga da bih radio nešto što je zapravo nemoguće. I obuzelo me. To je bila jedna godina razlike. Prvo je bilo ono 'wow', a onda nakon toga je bilo 'Isuse moj Bože, što se dogodilo u ovih godina dana?' Ne znam što bi me trebalo iznenaditi, plakao jesam već na Voiceu tako da sam i to ispucao dovoljno, ali da, bilo je stvarno svega', prisjetio se glazbenik gostujući na TOP RADIJU.

Za svjetske zvijezde koje je upoznao, otkrio je da što su zvijezde veće to su i jednostavnije.

'Što više upoznajem face koje nikad nisam mislio da ću upoznati sve sam više prizemljeniji, jer skužim da je to zapravo potpuno normalna stvar...meni je to 'wow'... Robert Plant je ušao u prostoriju, družio sam se s njim tri dana i četvrti dan hodao po kompleksu gdje smo bili svi smješteni i sreo sam ga...nekako mi je to sve postalo normalno. A da mi je to netko rekao prije deset godina, vjerojatno bih bio izvan sebe. I onda skužim da zapravo, mislim si, koji je smisao? Ne vidim smisao u tim izljevima ega', poručio je.

Dotaknuo se i susreta s Johnny Deppom. On i njegov gitarist Keller su ga upoznali i pričali s njim prije koncerta. 'Prišao nam je nakon koncerta da nas pita za mišljenje kako je to zvučalo. I poslije Keller kaže 'Kako je Johnny Depp normalan lik!' I baš je dobro rekao 'nakon što sam upoznao Johnny Deppa, nema nitko pravo više biti bezobrazan i bahat'. Sjetili smo se nekakvih ljudi koji su se odnosili s visine, a zapravo mislim, nitko nema pravo na to. Iako, razumljivo mi je da sada, ako si Johnny Depp i netko te stalno maltretira da kažeš 'daj, pusti me, jedem, treba mi malo privatnog prostora'. Ali općenito ima nekih ljudi kod kojih se ego vidi svakodnevno, u običnim razgovorima', kaže Dino.

Svi znaju da je 2003. godine kada je s pjesmom 'Ti si moja prva ljubav' pobijedio na prvom Dječjem Eurosongu. Otkrio je što se dogodilo s prepoznatljivom crvenom jaknom koju je nosio na natjecanju. 'Sve kopije te jakne sam dao u Caritas. A tu glavnu, s Eurosonga čuvam', rekao je. Inače u sobi ima svakakvih memorabilija - figurica, trzalica korištenih od gitarista jer 'uvijek ima osjećaj da imam dio povijesti u svojim rukama'.

Progovorio je i o tome koliko je rani ulazak u glazbeni biznis utjecao na njega. 'Prošao sam puno toga. S 21 godinom već sam znao što više ne želim raditi, a neki su tek tada počinjali, mislim da je to zapravo bitna razlika. Ne znam što bih ti odgovorio. Je li ostavilo neke mentalne posljedice? Sigurno imaš neke traume koje tu i tamo znaju proizaći van. Ne znam, manjak samopouzdanja u srednjoj i te neke stvari, jer znaš... u osnovnoj školi si cool jer si pjevao 'Prvu ljubav' i svi te vole, a onda je došla srednja i to sad više nije cool, sada se moraš iznova dokazivati. Imao sam prije problem s tim, sad više nemam', priznao je i odgovorio na pitanje ima li vremena uživati u plodovima svoga rada.

'To me jako puno ljudi pita. Uživali smo u pobjedi na Porinu punih pet minuta i onda smo otišli na stage i uživao sam. Zapravo, kada sam na stageu uživam potpuno, a u ovim nekim uspjesima naravno uživam, ali nekako to nije nešto gdje ću ostati u tom osjećaju deset dana...To je lijepo jedan, dva dana, a onda treba ići u nove pobjede. Mislim, ne znam kako da to opišem...mislim da zato nemam ni problema s egom i tim stvarima, jer stalno gledam što treba poboljšati, što može biti bolje. Ovo je super, hrpa dobrih komentara, mislim si dobro je to, ali može to biti bolje. To je jedini način da ideš prema naprijed. Inače, ako zabriješ da si najbolji na svijetu, što je najgore što možeš, a radim trenutno s ljudima koji misle da su najbolji na svijetu i onda im ja moram spuštati ego...I opet moraš malo malo podilazit. Nije to baš najzdravije', smatra.