Jedan od najvećih negativaca iz serije 'Daleki grad', Ferit Kaya otkrio je kako se osjeća u razdoblju intenzivnog snimanja u Mardinu, gradu koji ga, kako kaže, svaki put iznova očara svojom atmosferom, poviješću i gostoljubivošću ljudi. Iako priznaje da nije lako biti daleko od doma, ističe kako su putovanja i upoznavanje novih kultura važan dio njegova posla, a veliku podršku pruža mu supruga koja je često uz njega
Govoreći o velikom uspjehu serije, otkrio je da je od početka vjerovao u projekt zbog snažnog scenarija i upečatljivih likova. Posebno ga raduju pozitivne reakcije gledatelja, koje cijeloj ekipi daju dodatnu motivaciju.
Njegov lik Demir opisuje kao slojevitog i kontradiktornog čovjeka kojeg publika istovremeno voli i mrzi. Iako Demirova strogoća i bijes često izazivaju negativne reakcije, glumac smatra da upravo iza tih emocija stoje duboke traume, povrede i potisnuti osjećaji. Privatno se, kaže, potpuno razlikuje od svog lika – nastoji ostati smiren, racionalan i probleme rješavati razgovorom, a ne sukobom.
vezane vijesti
Istaknuo je i kako su bol, nemoć i unutarnje borbe zajednički motivi svih likova u seriji, zbog čega se gledatelji snažno povezuju s pričom. Prisjetio se i svojih početaka – odrastanja u Diyarbakıru, dolaska u Istanbul i studija glume na Sveučilištu Mimar Sinan. Ljubav prema kazalištu rodila se još 1995. godine nakon što je pogledao predstavu 'Dvanaesta noć', dok su mu najveća podrška na putu bili profesori koji su prepoznali njegov talent i usmjerili ga prema glumi.
Glumite u hit seriji 'Daleki grad', ispričajte nam kako ste se priključili ovom projektu?
Već sam u početku, kad sam dobio scenarij osjećao da će ovo biti sjajan projekt jer su scenarij i likovi bili vrlo jaki. Visoka gledanost nas je iznimno razveselila i motivirala. Dobivati ovako lijepe povratne informacije je zaista posebno.
Bajkoviti Mardin dredište je radnje. Daleko ste od kuće…
Izaći iz rutine i udaljiti se od grada u kojem živiš nije jednostavno, ali to je dio našeg posla. Putovanja u druge gradove i otkrivanje novih kultura meni osobno jako odgovara. Mardin, kao poseban grad, čini sve to još ljepšim. Volim Mardin. Bio sam ovdje više puta i svaki put me iznova očara. Ovaj put sam ovdje zbog snimanja i to mi je donijelo sasvim novo iskustvo. Atmosfera grada, povijest i gostoljubivost ljudi su zaista predivni.
Lik kojeg tumačite, veoma je neobičan. Kako se vi osjećate u njegovim cipelama?
Da, glumim Demira koji je složen lik. Svojom strogošću i bezosjećajnošću izaziva mržnju, ali ponekad se ponaša tako neobično i smiješno da gledatelj ne može ostati ravnodušan. Igrati takvu ličnost je vrlo izazovno, ali uživam u tome.
Demir je pun mržnje. Imaš li ti takve emocije u stvarnom životu?
Demirov bijes mu daje život, ali u stvarnom životu moje negativne emocije nisu toliko izražene. Ako me netko zaista izvede iz takta, naravno da neću ostati nijem, ali radije rješavam stvari razgovorom. Osveta mi nije svojstvena – težim više ka miru. Svi možemo pogriješiti.
Kakav si ti privatno?
Nemam te nagle i ekstremne promjene poput Demira. Naravno da svatko ponekad reagira impulzivno, ali ja više volim ostati smiren, razumno sagledati situaciju. Kontrola emocija mi je važna. Sve ima rješenje i ne volim nepotrebno dramatizirati. Dok Demirov svijet obiluje kaosom, moj je puno stabilniji.
Demir je pun unutarnjih sukoba, ali i osjećajan. Kako to tumačiš?
Zbog prošlosti, potisnutih emocija, povreda i trauma. Sva ta ljutnja zapravo skriva vrlo emotivnog čovjeka. Njegove reakcije bijesom su način da se nosi sa sobom. Zato ga gledatelji i vole i mrze u isto vrijeme.
Je li igranje negativca prednost ili mana za glumca?
I jedno i drugo. Prednost je što su negativci obično dublji i slojevitiji. Mana je to što se glumci koji igraju loše likove ponekad poistovjećuju s njima i izvan seta.
Bol i nemoć… Jesu li to ključni osjećaji serije?
Odlično pitanje. U seriji svaki lik, bilo muški ili ženski, nosi neku bol i suočava se s osjećajem nemoći. Demirova tuga, Cihanova unutarnja borba, Alyina izgubljena nada… Svi prolaze kroz svoje teške trenutke. To stvara dublju povezanost s gledateljem.
Je li ljubav osjećaj koji nadilazi kulturološke razlike?
Da. Svatko dolazi iz različitog okruženja, ali to ne mijenja univerzalnost osjećaja. Moja supruga i ja dolazimo iz sasvim različitih svjetova. Ona je Makedonka iz Istanbula, ja sam iz Diyarbakıra. Ljubav ne pita za kulturu ili zemljopis. Osjećaji su svugdje isti.
Koje je tvoje najveće glumačko iskustvo u ovih 20 godina karijere?
Svaki lik nosi sa sobom drukčiji svijet i emociju. Naučio sam bolje razvijati empatiju. Nije važno je li riječ o komediji ili drami – ako me lik privuče, lakše se s njim sjedinjavam.
Rođen si u Diyarbakıru i imaš dobro obrazovanje. Koja je tvoja priča iz djetinjstva?
Nakon srednje škole došao sam u Istanbul i upisao Dramski odsjek na Sveučilištu Mimar Sinan. U djetinjstvu su me najviše inspirirali dobri učitelji koji su znali prepoznati moj talent i usmjerili me na pravi put. Ljubav prema kazalištu počela je 1995. godine kada sam gledao predstavu 'Dvanaesta noć' u Državnom kazalištu Diyarbakıra. Isprva moji roditelji nisu bili za to da budem glumac, ali kasnije su to prihvatili.
Oženjen si. Utječe li to negativno na tvoju suprugu?
Ne previše, jer je najčešće sa mnom. Iako imamo intenzivan tempo, ali kad smo zajedno, sve je lakše.
