Premda ga javnost prvenstveno doživljava kao neumornog zabavljača koji živi glazbu, Davor Gobac je pokazao i svoju nježniju stranu kao mentor u showu 'The Voice Kids', u kojem su ga oduševili iskrenost i talent najmlađih.

U velikom razgovoru za tportal osvrnuo se na rad s djecom, ali i na svoj privatni život iza reflektora. Otkrio nam je tako postoji li razlika između 'televizijskog' i onog 'kućnog' Gopca, kako provodi rijetke slobodne dane te zašto u svom sinu Viliju, koji uspješno korača vlastitim glazbenim putem, danas jasno vidi sebe iz mlađih dana.

Dva nastupa u Lisinskom, 40+ godina karijere, 30 godina 'Unpljugda' – zvuči kao ozbiljan rezime. Što vam osobno znači ova turneja?

Ova turneja nam je super. Nikad nismo imali 30 godina 'Unpljugda', sad nam je prvi put (smijeh). Drago nam je da smo tu prvu dvoranu rasprodali, skoro je i druga rasprodana. Bit će to super!

Kako izgleda setlista kad imate toliko hitova – pada li vam teško to što neke pjesme jednostavno moraju ostati u ladici?

Setlista izgleda uglavnom – hit do hita. Ubacili smo neke stare pjesme, koje su isto poznate našoj publici, ali ih dugo nismo svirali, tako da će biti zabavno.

'Drago mi je da smo preživjeli sve te godine'

Koja je najveća razlika između klasičnog rock koncerta i ovakvog unplugged nastupa u Lisinskom?

Pa najveća razlika je u tome kaj mi sviramo rock'n'roll.

Kad se osvrnete na 'Unpljugd', jeste li tada bili svjesni da radite nešto što će postati kultno ili je to bilo u stilu 'ajmo probati pa kaj bude'?

Kad smo radili prvi 'Unpljugd' 1995., a mislim da je to bio 12. mjesec, jesmo li bili svjesni da će to što radimo postati kultno? Ono, nismo imali izbora, mi smo se tad zapraf poslije rata vraćali u medijski prostor.

Kako doživljavate činjenicu da na koncertima danas imate i publiku koja je odrasla uz vas i klince koji su tek otkrili Psihomodo pop?

Istina je, danas imamo ljude koji nas cijeli život slušaju pa su to prenijeli i na svoju djecu, a ima i tinejdžera koji jednostavno valjda ne slušaju ove nekakve narodnjake i te moderne, nego slušaju rock'n'roll, i ti tinejdžeri dolaze na naše koncerte. Drago mi je da smo preživjeli sve te godine i da smo dalje aktualni.

Treba biti strpljiv

Što vam danas najviše puni baterije na pozornici – generacije koje se miješaju ispred nje, adrenalin, sing-along publike?

Energija publike te puni i svaki koncert je priča za sebe. Uvijek je to neki novi izazov, i nakon 40 godina. Mislim, ja to zbilja volim raditi. I mislim da pravi rock'n'roll bend mora stalno nastupati, nema vajde od probavanja u podrumu.

Koji su vam najdraži koncerti na kojima ste bili?

Najdraži na kojima sam bio su Ramonesi, Iggy Pop, Rolling Stonesi... uglavnom, gledao sam skoro sve kaj me zanima, a i svirali smo s raznim izvođačima. I s Blondie, Ramonesima, Billyjem Idolom, Iggyjem Popom.

Što mislite da je najvažnija lekcija koju ste naučili u svojoj karijeri?

Nemam pojma koja je najvažnija lekcija koju sam naučio u karijeri. Možda da treba biti strpljiv i svakako vrijedan –mislim, uvijek moraš raditi ako si sam svoj gazda, moraš nositi sam svoju odgovornost.

Osjećate li ikada zamor? Što vam se čini kao 'najveća dosada' ovog posla?

Znamo osjećati zamor poslije svake svirke, ali mislim da je to normalno. Čovjek se potroši kad daje sve od sebe. Najveća dosada ovog posla zna biti vožnja u kombiju, ako je predugačka. Da nema vožnje, da se možemo teleportirati, svirali bismo svaki dan dva koncerta.

Digitalizacija i streaming postali su ključni faktori u industriji. Kako gledate na ove promjene i kako se vaša glazba uklapa u današnje digitalno doba?

Digitalizacija i streaming, sve to pomaže oko PR-a i nekakve promidžbe benda, ali mislim da čovjek i dalje mora imati pravu ideju da bi to mogao provesti u djelo i da to publika zavoli.

Mnoge ste oduševili ulogom mentora u showu 'The Voice Kids'. Što vas je u radu s djecom najviše iznenadilo – hrabrost, talent ili to koliko ozbiljno shvaćaju cijelu tu priču?

Najviše mi se svidjelo i oduševilo me kod djece to što su iskrena, direktna i kaj te iskreno zavole kad rade s tobom.

'Klinci su čudo'

Gdje povlačite liniju između toga da budete 'cool Gobac' i ozbiljan mentor koji mora reći i neugodne stvari?

Nisam baš povlačio nekakve linije između cool Gopca i ozbiljnog mentora. Mislim, uvijek smo se dogovorili uz smijeh i zafrkanciju, a ako je trebalo biti nešto ozbiljno, veliš djetetu: 'Čuj, to moramo tako napraviti jer ne bu bilo dobro...' Ali klinci su vam danas čudo!

Javnost vas zna kao neumornog frontmena, a doma ste suprug i tata. Koliko se razlikuju ta dva Gopca?

Ma ja imam osjećaj da je sve to isti čovjek. I ovaj doma i ovaj vani.

Koliko vam je obitelj pomogla da ostanete prizemljeni unatoč svemu što ide uz taj posao, turneje i slavu?

Kad sam bio odvalio jer sam slavan, to mi je baš bilo zabavno. Bilo je to u vrijeme prvog albuma i tad još nisam imao familiju. Poslije sam se nekako naviknuo na taj život. Kako ostali ljudi idu na posao, tako ja idem na koncert. S jednom razlikom – ja zbilja volim svoj posao.

Imate li danas više potrebu za mirom nego prije i kako izgleda vaš idealan day off bez buke?

Kad imam day off, to je vjerojatno dan poslije onog koji nije bio off, pa onda uglavnom spavam.

Koji je najvažniji savjet što ga stalno ponavljate Viliju – o glazbi, novcu, egu, ljudima oko njega?

Vjerojatno sam mu rekao da samo ima dovoljno živaca i bude strpljiv.

Vidite li u njemu nešto što vi u njegovim godinama niste imali – i obrnuto?

Vidim u njemu sebe. Čak su neke stvari dosta slične u nekim fazama života. Jedno kaj je kad sam ja počinjao bilo neko sasvim drugo vrijeme, bez digitalnih mreža, 'samoPR-ova' i slično. Ali da, imamo puno sličnosti.