INTERVJU: MARCELA & GORAN

Bilo mi je žao što se Mark i ja rastajemo

16.06.2011 u 09:00

Bionic
Reading

Dan prije velikog finala 'HTZ-a', Marcela Oroši i Goran Kos govore o minulim nastupima, novoj slavi, samom finalu i planovima za budućnost

Došli ste do finala. Jeste očekivali tako nešto kad ste se prijavljivali u šou?

Goran: Nisam očekivao i drago mi je da me osjećaj prevario.

Marcela: Nisam očekivala!

Kad ste pomislili da biste mogli ići do kraja?

Goran: Niti jednom mislim da nisam, evo sad kad sam u finalu, ha-ha.

Marcela: Iskreno, do polufinala nisam uopće o tome razmišljala.

Gorane, upao si u finale iako si imao crnu rupu u pjesmi 'Don't Cry'. Jesi li nakon toga vjerovao da možeš ići do kraja ili si se oprostio od finala (djelovao si upravo tako)?

Goran: Mislio sam da ću ispasti. Mislim da mi je tada bio najjači osjećaj za ispadanjem.



Marcela, u polufinalu si s tri odlične izvedbe bila daleko bolja od muške konkurencije. Što misliš, što je Marka i Gorana omelo? Gdje je nestalo treme kod tebe?

Marcela: Ne znam, možda dekoncentracija neka ili umor. Nije da nisam imala tremu, ali sam bila jako sretna što sam došla u polufinale pa nisam stigla razmišljati o njoj.

Na putu do finala ispred tebe stajao je upravo Mark s kojim si se prilično snažno zbližila. O čemu si tada razmišljala? Što si prvo pomislila kad je Ivan pročitao tvoje ime? A kad se glava malo ohladila?

Marcela: Nisam mogla vjerovati, jer sam mislila da će Mark proći dalje i bila sam uvjerena od početka da on ide u finale i bilo mi je žao što se rastajemo na neki način. Poslije kad sam se ohladila, razmišljala sam o tome kako me čeka još jedan naporan tjedan i da moram dati svoj maksimum jer će mi kasnije faliti.

Jesi li sanjala da ćete upravo ti i Kos biti u finalu?

Marcela: Nisam uopće. Totalno neočekivano!

Hoće li te u gledalištu pratiti Mark? Kakav je bio rastanak? Je li ti zapjevao neku romantičnu na uho?

Marcela: Bit će u publici, da, ali i ostali finalisti će biti… ma nije bio neki romantičan rastanak.

Kako ćete proslaviti eventualnu pobjedu?

Goran: Ne znam, što mi dođe u tom trenutku, bit će spontano.

Marcela: Sa svojima doma u Crikvenici i možda sa svojim prijateljima uz pizzu.

Hoćete li nekome posvetiti finalne pjesme ili njih pjevate samo za sebe i sebi u čast?

Goran: Pjevat ću ih za publiku i gledatelje.

Marcela: Samo za sebe i sebi u čast!

Vjerujete li da će vam nakon ovog uspjeha, bez obzira pobijedili u finalu ili ne, biti otvorena vrata prema glazbenom uspjehu?

Goran: Ne znam, vidjet ćemo, nadam se da hoće. U svakom slučaju, neću se prestati baviti glazbom, a i uvijek imam Marićev prolaz.

Marcela: Vjerujem da hoće, jer mi je ovo bila dovoljno snažna odskočna daska.

Što nakon petka – škola, posao, sviranje na ulici ili studio i snimanje pjesama?

Goran: To ću isto sve vidjeti, nemam nikakvih planova za budućnost.

Marcela: Sve to skoro!