Glumica je Ana Gruica Uglešić u razgovoru za Story posebno istaknula majku Silvanu i cijelu žensku liniju svoje obitelji, uključujući prabaku Matiju i baku Cvitu iz Dugopolja. Upravo su je te žene, kako kaže, odgojile u pravom matrijarhatu i oblikovale u osobu kakva je danas.

Tema razgovora nije slučajna. Glumica trenutačno igra Noru u predstavi 'Lutkina kuća, dio drugi' Gradskog kazališta mladih Split, koja nakon uspješne sezone ponovno kreće pred publiku. Predstava 7. listopada gostuje u makarskoj Apfel Areni, a 9. listopada u HNK-u u Šibeniku.

Usamljenost iza savršene slike

Prema njezinim riječima, mnoge današnje žene žive prilično usamljeno, iako javnosti pokazuju sasvim drukčiju sliku. Svakodnevne obveze lako progutaju svo slobodno vrijeme, a obiteljska druženja, na kojima žena najčešće poslužuje cijeli stol, i dalje se smatraju njezinim odmorom. 'Ponekad se rukama i nogama borimo za običnu kavu s prijateljicom', iskreno priznaje glumica.

Takav je, smatra, bio i život Ibsenove Nore. Iako je 'Lutkina kuća' prvi put izvedena još 1879. godine, pitanja koja otvara i danas su zapanjujuće aktualna. Nora, ističe Ana, nije otišla jer ne voli ljude, nego zato što je morala pronaći vrijeme za sebe, a ponekad je potrebno dugo ostati sam da bi se konačno čuo vlastiti glas.

'Čuvar je u tvojoj glavi'

Glumica upozorava da je danas možda teže nego ikad razlikovati vlastito mišljenje od tuđih očekivanja. Poruke stižu sa svih strana, od društvenih mreža do obitelji, a najopasnije je kada tuđi glas postane naš. Žene si, kaže, same postavljaju stotine malih zabrana: budi ambiciozna, ali ne previše, budi lijepa, ali ne tašta, stigni sve i pritom se nemoj žaliti.

'Zatvor više nema ni vrata ni čuvara. Čuvar je u tvojoj glavi', slikovito opisuje, dodajući da su žene ženama često najstroži suci. Sama je, kaže, još od djetinjstva inzistirala na autentičnosti, čak i po cijenu da nekome djeluje kao 'previše'.

Majka, supruga, glumica – i svoja

Norin odlazak doživljava kao čin slobode, radikalan, bolan, možda čak i sebičan, ali slobodan. Ipak, naglašava da žena ne mora odbaciti sve svoje uloge kako bi pronašla sebe. Ona sama voli biti majka, supruga, glumica, studentica i poduzetnica te se ne želi odreći nijednog dijela sebe. Problem nastaje, objašnjava, kada jedna uloga postane cijeli naš identitet, a prava emancipacija za nju znači uloge birati i živjeti svjesno, uz očuvanje vlastitog 'ja'.

Predstava se igra pred samo 46 gledatelja smještenih u obiteljski salon, pa se publika nema gdje sakriti u masi. Ana ističe da to nije manifest protiv muškaraca, braka ni majčinstva, a voljela bi da se žene nakon izvedbe zapitaju koliko njihovih odluka doista pripada njima. 'Sloboda nije život bez drugih. To je život u kojem drugi postoje, ali ne govore umjesto tebe', zaključuje.