I dok su turisti bježali bez voznog reda, zakrčivši trajektne luke na Hvaru zbog lošeg vremena, moj bike kruzer tek se šuljao u uvalu Starog grada na Hvaru. Mi nemamo kamo pobjeći, kad bismo i htjeli. A i ne pada nam na pamet, ploveći bike hotel pod zapovjednikom Veliborom Vukovićem i njegovom posadom 'Labradora' činio nam se kao savršen izbor za novo Pedaliranje po južnom Jadranu.

Šaroliko društvo na kruzeru; ima i onih koji su potegli iz Australije, poput supružnika Merri i Johna, da bi vidjeli naše Hvar, Pelješac, Korčulu... i to još s bicikla. Dok se oblaci opasno nadvijaju nad nama, a posada neumoljivo iskrcava bicikle, prisjećamo se kako se nekoć mogao dobiti na Hvaru gratis pansion kada bi zalepršale prve pahulje snijega. Sviđa mi se brodski ritam: brodsko zvono u osam sati zove na doručak, jugo para uši i svi se trudimo komunicirati manje ili više uspješno na engleskom, koji zapravo skoro nikome ovdje na brodu nije izvorni jezik. Gosti Francuzi donose mi utjehu da moj engleski nije ni tako loš… Vodič Alan Škulić sve nas je postrojio i zbog juga i kiše malo kratimo današnju bike turu, ali ipak ćemo vidjeti Vrbosku, Jelsu… a oni željni više moći će potegnuti busom ili taxijem.

I taman je toliko vremena i bilo, u Jelsi nas je doslovce poplavila bujica, tjerala je sve s terase, a mi već sa solidnih 15 km na biciklu, lagano i bez panike uživamo u sladoledu, kavi i ostalim divotama. U Jelsi smo parkirali ravno pred zgradom Općine i dok sam mudro očekivao da će nas neko 'potjerati', jer tu stvaramo gužvu i možda smetamo pješacima koji prolaze, doživio sam upravo suprotno. Još nam je i policajac pomogao da se svi parkiraju! Kaže nam vlasnik slastičarnice da se odnos prema turistima 'svih vrsta' ovdje zbilja promijenio, pa i odnos prema - biciklistima. Vidjeli su ljudi da od cikloturista imaju koristi. 'Prije se sezona otvarala za Uskrs, a sada otvaramo čim vidimo bicikliste', kaže slastičar i otkriva mi tako da i biciklisti mogu poslužiti kao svojevrsne 'proljetnice'. Ali biciklisti služe i za produženje turističke sezone. Veli da lani nisu zatvorili slastičarnici 'za prvu buru', nego - kada je zadnji biciklista otišao s otoka.

Zapravo, Hvar je najbolji za bicikliranje izvan glavne sezone, a na lokalnim putovima otočani su se već navikli da svako malo naiđu na skupinu biciklista. Čak ih propuštaju i pomažu im u snalaženju, jer su uvidjeli da od tih turista mogu itekako imati koristi, pogotovo u produljenju sezone. I naš organizator putovanja, opatijska agencija Katarina line, također je dobar promotor bike turizma u odličnoj osmišljenoj bike avanturi po jadranskim otocima na malim kruzerima. Daniel Hauptfeld, marketinški menadžer u 'Katarina lineu', kaže da se cikloturizam razvija u cijelom svijetu jer gosti traže aktivnije oblike odmora, što biking pruža jer je super kombinacija zdravog života i vježbanja. Pozicija Hrvatske je za razvijanje cikloturizma vrlo dobra: u Europi smo, solidno povezani s najjačim zemljama EU, a imamo netaknutu prirodu i još neistraženih ljepota.

Cikloturizam vrlo lako može postati pokretač cjelogodišnjeg turističkog programa. 'Naša flota za bike krstarenja u ovoj godini', priča nam Hauptfeld, 'broji više od 40 brodova, a uvodimo i nove standarde za programe koji traju sedam dana i bicikliranje po otocima na Jadranu'. Vodič Alan Škulić iz Rijeke rekao nam je da su bikeri postali omiljeni gosti, a najviše im se sviđaju ture po otocima jer u sedam dana vide pola Jadrana, sve otoke od Brača do Mljeta, Pelješac i još se stigne do Radmanovih mlinica kod Omiša te posjetiti Makarsku i Split. Svemu tome pridonijela je već prilična flota malih kruzera koji prevoze i bikere i bicikle. Za to su zaslužni i naši pomorci te specijalizirane agencije koje su ih na to potaknule. Mnogi od onih koji su se bavili kočarenjem ili prijevozom tereta sad se bave turizmom, a imaju nove ili moderno preuređene brodove.

Pitamo Velibora Vukovića, kapetana našeg kruzera Labrador, je li bilo rizično ući u ovoj posao. 'Naravno', odgovara. 'Riskirali smo i uložili u obnovu brodova s vrlo modernim interijerom, ali mislim da smo pametno postupili jer vidimo da sezonu završavamo sve kasnije, a počinjemo ploviti već u travnju.' O biciklističkim stazama i na hrvatskim otocima počelo se pisati i pričati doslovce po cijelom svijetu. Čitatelji poznatog svjetskog vodiča Lonely Planet hrvatsku obalu, za koju tvrde da je raj za bicikliste, opisali su kao 'nevjerojatni arhipelag u tirkiznom moru s tisuću otoka i zlatnih plaža'. Otoci su izvan glavne turističke sezone gotovo idealni za bicikliste jer im je na raspolaganju sva infrastruktura, koja izvan glavne sezone uopće nije opterećena prometom. Oni posjećuju mala mjesta u koja inače nitko nije zalazio. Obilaze špilje, vinograde, prolaze kroz polja lavande, kušaju vina i domaće proizvode, dolaze na otočne vrhove i prijevoje, a onda su začas u centru mjesta, na rivi, u klubu Carpe Diem ili na svom brodu.

I naša grupa je 'ostala paf', a moram priznati i ja, kada smo ugledali impresivnu Vrbosku. Izgledala je čarobno i tako pod kišnim oblacima… Pa i mi imamo Veneciju na Hvaru! Možda su upravo bujice i poplave pojačale dojam, ali ipak su presudni bili mali kameni mostići i otočići uz rivu. Zaista je prekrasno ovako voziti uz more… uvala za uvalom na sjevernoj strani otoka Hvara.

Kiša je malo ipak pretjerala, sada već žurimo natrag prema Starom gradu i samo čekamo da dođemo na naš Labrador da se utoplimo i odmorimo. Čak je i degustacija vina kratka, a svi su na brzinu odabrali svoje vino, boce će biti dostavljene na brod. Poslijepodne kišno u Starom gradu, ali oni najuporniji ipak idu posjetiti grad Hvar. Mene ponio sentiment i prisjećanje na kultne scene iz serije 'Malo misto' koja se snimala baš ovdje u Starom gradu. Baš tu gdje stojim, pred zgradom gradonačelnika, kao da vidim vječnu scenu izvođenja vatrogasne vježbe s Borisom Dvornikom na čelu...

Već drugi dan smo na otoku Hvaru i moramo mijenjati planove. Ipak, pada odluka, odlazimo pravac Korčula, plovit ćemo cijeloga dana, možda ćemo predvečer i biciklirati. A dolazi i lijepo vrijeme, za koji dan, do tada sve po starom, no barem se veš dobro suši na jugu. Bicikli odmaraju, uglavnom su se svi zavukli u svoje kabine, pa i to je dio odmora. Samo najhrabriji na pramcu promatraju ovakvu tamnu i valovitu našu obalu, dok ih neki val ne zapljusne i opere. Ja sam na zapovjednom mjestu s kapetanom Veliborom, već smo prošli dvije - tri nevere, a južni rt Hvara i mjesto Sućuraj ni na vidiku. Slušam morske priče o buri, o kočarenju, pjeskarenju iz Cetine, kojim su se ovi pomorci bavili kao brodari, a onda su se svi 'prekvalificirali' na turizam. Slušam dalje kako je u Krilu Jesenicama, odakle nam je posada, ovih dana... Kažu, sada su tamo samo žene i djeca te stariji ljudi - svi pomorci su 'vani', na moru. Vraćaju se kući tek u kasnu jesen i po zimi, tada rješavaju sve obaveze doma i, naravno, sređuju brodove. Odmah se prisjećam tih zimskih slika brodova dok prolazimo kroz Krila nedaleko od Splita. Sad znamo, to su ovi vrijedni pomorci i njihovi jedrenjaci koji i osam mjeseci rade non-stop.

Iskusni Velibor tvrdi da na Korčuli neće biti kiše, ali samo do kraja dana. Doista je tako bilo, po suhom smo se iskrcali u mjestu Račišća. Vozimo se biciklima gotovo u razini mora. Idemo prema gradu Korčuli, pedaliramo, jurimo, a Velibor i njegova posada pretiču nas s 'našim brodom'. Sada smo se već saživjeli s našim brodom i sjajan je osjećaj kada se budiš svaki dan u drugoj luci, kada o tebi brine sjajan tim s broda, ti samo misliš na bicikl, fotoaparat, tekućinu i kabanicu, naravno. Dovoljan je mali ruksak za najbitnije i laganim tempom uživaš u novim pogledima na naše otoke, naselja, polja i planine… gledam lijevo na Pelješac u nadi da nećemo preko njega sutra. Mala utjeha do sutra. Stajemo i fotografiramo Korčulu jer prolazimo iznad grada i idemo dalje za Lumbardu.

Prošli smo 24 km lagane vožnje, vidjeli izdaleka Mljet, na koji ovog puta ne idemo zbog lošeg vremena, kako se valja u jugu. Uživali smo zato u vizurama i osjetili dah Korčule. Brod je usidren u centru grada, za čas smo svi spremni za izlazak i sređeni, tko bi rekao da smo biciklisti. Sad smo mondeni turisti željni istraživanja zidina starog grada, pomalo zavirkujemo u trgovine i tražimo dobru poziciju za večeru. Za one koji nisu bili na bike brodu i još uz to biciklirali, a zanima ih, Katarina line je agencija koja organizira takva putovanja: aktivan odmor, jedrenja i krstarenja, obilazak otoka i obale na biciklu, naravno, s posjetom većim gradovima na obali, kao i otočnim središtima. Više se može saznati i na www.katarina-line.com.

Naravno, i bez obzira na vrijeme, uz uobičajenu bike prtljagu i izvan ljetne sezone treba ponijeti sve što bi se uzelo i inače za odlazak na more - jer kupanje je uobičajeno čak i u listopadu. Polasci npr. za južni Jadran su iz Splita, a brod vas na kraju i vrati na polazište u Split. Već gotovo svi brodovi imaju kabine s kupaonicama, a lijepi interijeri, klima i sl. već su dio redovne opreme. Hrana je kvalitetna, spravlja je brodski kuhar, uz doručak u aranžman uključuje i ručak ili večeru, ovisno o rutama. Brod ima svoj bar i salu gdje se mogu dobiti sva pića, osoblje je stalno na usluzi, a brodske palube su uvijek pune. Dio dana je isplaniran, a ostaje dovoljno slobodnog vremena za odlazak u neki lokalni restoran, obilazak znamenitosti ili za planinarenje ili bicikliranje. Moguć je dolazak i vlastitim biciklom ako netko želi, iako organizator osigurava bicikle i vodiča cijelo vrijeme krstarenja. Iako ima kraćih, aranžmani obično traju sedam dana.

A našeg petog dana - neću reći po kakvom vremenu - prošli smo pola Pelješca - iz Kućišta preko Orebića do Lovišta na drugoj strani poluotoka. Ovoga puta mi smo bili brži od Velibora i njegove ekipe jer se obilazak poluotoka 'Labradoru' odužio. Iako mokri do kože, u Lovištima smo se uz čaj ugrijali. Nakon 35 km bicikliranja i nije trebalo puno da dođemo k sebi. A uz druženje i priče o dogodovštinama - tko je kako prešao prijevoj, gdje ga je nebo 'poklopilo'... - sve je lakše i ljepše. Bijeli popodnevni oblaci najavili su lijepo vrijeme i potvrdili da je sve lijepo kad se lijepo završi. Prve zrake sunca su već iskorištene, planira se već dodatni dan vožnje po Braču, posjet Makarskoj i Omišu te odlazak do Radmanovih mlinica na Cetini. Stranim gostima važan je i zadnji dan jer ga koriste za obilazak Splita. A ja ovoga puta letim za Zagreb, do novog Pedaliranja.

Da, bio je to moj pokušaj bijega od zagrebačke kiše na jug, gdje je sigurno neće biti; osvetnički sam dobio svoju porciju čak i tako južno. Ali svejedno: neponovljivo. To ulazi u posebne uspomene… Hej, probijati se biciklom po Pelješcu dok lije k'o iz kabla! Sutrašnje obaveze u Zagrebu izgledaju iz te perspektive kao… zezalica.