Kako uopće odabrati, a i objasniti što je to foto bike moment? To bi bila neka duga priča, a i odabir bi zadirao u mnoga područja, od umjetničkih do tehničkih i biciklističkih. Zato sam jednostavno uzeo fotografije i krenuo na virtualno putovanje biciklom, prisjećajući se onoga što sam zgodno vidio, gdje sam čuo dobru anegdotu ili sreo bicikliste koji su također bili na putu. Pa možda i na foto putovanju kao ja, jer fotografija nas čini sretnima i bilježi taj naš trenutak po koji smo zapravo došli: novo iskustvo i doživljaj, nešto ili nekog vidjeti prvi put.

Podragati konja u Lici ili nahraniti kravicu onako usput vozeći se po Sloveniji pokraj Kranjske gore, a definitivno mi se utkala u sjećanje fotka s postrojenim ovcama po kiši nasred livade. Prije nego što su otišle, pričekale su taj foto moment, da ih poslikamo, gledajući ravno u nas. Fotoaparata više nema, ne nosim ga više sa sobom, mobiteli i druge tehnologije danas su ga zamijenili. Ponekad požalim za teleobjektivom, no kad se sjetim koliko bi to bilo novih kilograma u ruksaku, odmah odustanem.

Moj bicikl vozio se brodom, trajektom, autobusom, vlakom, skelom, a nekoliko puta na ruti prevezao se i čamcem. Pamtim prijelaz preko Mrežnice u drvenom čamcu i u gumenjaku preko rijeke Drave. Bilo je ljeto, a ljeti sve može proći i sve je ljepše i ugodnije u dobrom društvu, pa i uz peripetije. Kad smo već kod ljeta, uvijek se pojavi neki model s plaže, pa kad nisam imao izbora, zamolio bih da mi pridrži bicikl pa bih uhvatio taj foto bike trenutak.

Inače, bike lifestyle je postao sastavni dio biciklizma, a mondena sportska ili casual odjeća i obuća također su dobri foto mamci. Na neka mjesta išao sam isključivo radi fotografije. Nisu to bile neke atraktivne rute, možda su bile čak i teške, ali foto bike moment bio je motiv koji se ne odbija.

Tako rado dođem nad jezero Kruščica u Lici – put je dosadan kao loš film, ali kakve su to slike... Osim toga, nisam uopće zapamtio kako sam došao iznad Bakarskog zaljeva, ali se uvijek sjetim tog prizora. Snimio me netko, ne znam tko, jer bilo je to opasnije za mene kao bike manekena ili fotografa.

U Biogradu sam zasigurno snimio najbolju fensi fotografiju mobilnosti – ženu na biciklu koja promatra more, a u pozadini je trajekt koji dolazi s otoka Pašmana.

U Gorskom kotaru, na zavojitom šumskom makadamu, nekako sam uspio snimiti sebe i skupinu biciklista, onako napamet, od oka, naravno – vozeći bicikl jednom rukom. Nasreću, nikad nisam pao za vrijeme vožnje, ni kada sam fotografirao.

Ali zato jesam dok sam stajao na mjestu. Nije to bilo ništa strašno, ali je bilo za umrijeti od smijeha. Vidjevši taj prizor, čovjek je spustio prozor u autu i dobacio mi: 'Čujte, u Zagorju vam i trijezni padaju s bicikla.' U Zagorju sam snimio pregršt dobrih slika, a s obzirom na to da je bilo vrijeme berbe, jedna iz vinograda i zeleni mountain bike bili su super.

U Tučepima sam, kako sam tada vozio vrlo skupi bicikl, došao ravno na recepciju hotela te su ostali šokirani mojim potezom. Kada sam rekao da nije to ništa i da će uskoro imati goste koji će odvesti bicikle u svoje sobe, nisu mi vjerovali. No tako je ubrzo bilo, a danas je sasvim normalno to da bicikl koji vrijedi desetak tisuća eura ide u hotelsku sobu.

Kacige su mi uvijek bile foto izazov jer sam njima i biciklističkom rukavicom neki put mogao dočarati mjesto na kojem sam bio, iako na fotografiji nije bilo mjesta za bicikl. Jer ne može stati sve na sliku, i trg, i pola otoka Prvića, i crkva i zvonik, pa su stale – kacige.

Mjesto ušća rijeke Tounjčice u Mrežnicu je vrlo efektno, ali teško vidljivo i pristupačno. Tounjčica se ulijeva kao bezbroj slapova, a ja sam nekako među sedre uspio u kadar ugurati i volan bicikla.

Kako danas svi možemo fotografirati, i to u trenutku, bilježite svoje vožnje biciklom ili bez njega. Fotografija je dar koji svi imamo na raspolaganju i samo treba uhvatiti taj foto trenutak.