Cvjetnice koje su se razvijale milijunima godina nestaju brže nego ikad, upozoravaju znanstvenici. Novo istraživanje objavljeno u časopisu Science pokazuje da je zbog ljudskog djelovanja ugroženo više od petine njihove evolucijske povijesti, što bi moglo imati posljedice daleko veće od samog gubitka biljnih vrsta - gubitak budućih lijekova, hrane i drugih vrijednih prirodnih resursa
Međunarodni tim biologa prvi put primijenio je metodu EDGE (Evolutionarily Distinct and Globally Endangered) na cvjetnice kako bi utvrdio koje su vrste istodobno evolucijski jedinstvene i ozbiljno ugrožene izumiranjem, prenosi Science Alert.
Za razliku od klasičnih procjena koje prate samo broj ugroženih vrsta, metoda EDGE uzima u obzir i to koliko je neka biljka evolucijski posebna. Što je vrsta više jedinstvena na stablu života i što joj više prijeti izumiranje, to dobiva viši prioritet za zaštitu.
Analiza je obuhvatila 335.497 poznatih vrsta cvjetnica, a rezultati pokazuju da je čak 21,2 posto njihove ukupne evolucijske povijesti ugroženo i prijeti im izumiranje. Istraživači su identificirali 9945 najugroženijih vrsta, odnosno oko tri posto svih poznatih cvjetnica koje su evolucijski nezamjenjive, ali i suočene s visokim rizikom od nestanka.
'Ti rezultati omogućuju nam da prepoznamo nezamjenjive i ugrožene vrste koje se često zanemaruju, a njihova zaštita pomoći će očuvanju koristi koje biljke pružaju ljudima i budućim generacijama', rekao je voditelj istraživanja Felix Forest iz britanskog Kraljevskog botaničkog vrta u Kewu.
vezane vijesti
Među ugroženima su i poznate biljke
Na popisu se nalaze i neke dobro poznate vrste.
Među njima je Vanilla planifolia, orhideja iz čijih se mahuna dobiva prirodna vanilija, zatim Nymphaea thermarum, najmanji lopoč na svijetu, kao i Amorphophallus titanum, poznatiji kao 'cvijet leš' ili 'mrtvački cvijet', koji privlači tisuće posjetitelja svojim golemim cvatom i karakterističnim mirisom trulog mesa.
No većinu popisa čine biljke za koje šira javnost gotovo nikada nije čula, poput stabla meduze (Medusagyne oppositifolia), koje prirodno raste samo na Sejšelima, ili vrste Hondurodendron urceolatum, jedinog živog predstavnika svojeg roda.
Autori upozoravaju da nestanak takvih biljaka nije samo gubitak bioraznolikosti.
'Koristi koje takve vrste pružaju društvu jednako su jedinstvene i nezamjenjive kao i same biljke. Gubitak jedne duboke grane stabla života može značiti i gubitak budućeg lijeka protiv raka ili novog antibiotika – bez mogućnosti da ih ikada ponovno otkrijemo', upozorava botaničarka Matilda Brown iz Kewa.
Sličnog je mišljenja biolog Rikki Gumbs iz Zoološkog društva u Londonu, ističući da biljke nisu tek kulisa prirode. 'Cvijeće i šume nisu samo lijepa pozadina za fotografije pčela ili tigrova. Svaka biljka predstavlja jedan od temelja života na Zemlji – proizvodi kisik koji udišemo i hranu koju jedemo', rekao je.
Vrijeme za novu strategiju zaštite
Znanstvenici smatraju da bi rezultati istraživanja trebali pomoći vladama i organizacijama za zaštitu prirode da učinkovitije usmjere sredstva na vrste čijim bi se očuvanjem postigla najveća korist za bioraznolikost. Upozoravaju i da je situacija još ozbiljnija nego što se trenutačno čini.
Prema njihovim procjenama, više od dvije petine svih biljnih vrsta već je izloženo riziku od izumiranja, a čak 75 posto biljaka koje još nisu ni otkrivene također bi moglo biti ugroženo.
Autori zaključuju da je potrebno pokrenuti novu generaciju programa praćenja i zaštite biljaka kako bi se sačuvale jedinstvene vrste koje su dosad uglavnom ostajale izvan fokusa u zaštiti prirode.
