Prošli tjedan je u splitskoj kinoteci Zlatna vrata održana premijera dokumentarnog filma 'Splitski zeitgeist', lokalni remake globalno poznatog filma 'Zeitgeist', i može ga se proglasiti manifestom direktne demokracije na ovim prostorima
'Splitski zeitgeist' projekt je i djelo skupine entuzijasta, a autor, scenarist i režiser je splitski književnik i pripadnik alternativne scene Darko Pivac. Pivac je sam 1993. godine izdao svoju knjigu Bounty, a reizdanje Bounty 2 izdano je 2005. godine. Dokumentarni film 'Splitski zeitgeist' njegov je prvijenac i svojevrsni rezime njegovog dosadašnjeg kreativnog rada i društvenog angažmana. Film je, naravno, rađen sa skromnim budžetom ili, po riječima autora, bez budžeta. No treba naglasiti, premda je riječ o alternativnoj produkciji, rezultat je upečatljiv i na kraju projekcije tehnička manjkavost filma ostaje u drugom planu.
Premijera dokumentarca nezasluženo je prošla bez većeg interesa lokalnih i nacionalnih medija, dijelom zbog izostanka klasičnog PR-a, a dijelom i zbog naglašeno subverzivne poruke filma. Prvi dio filma obrađuje temu rata općenito, dok se drugi dio filma nadovezuje na temu direktne demokracije, studentske pobune i odlično se preklapa s aktualnim prosvjedima širom Hrvatske ovih dana. Posebno je upečatljiv uvod filma sa scenama beatifikacije tenisača Gorana Ivaniševića na splitskoj Rivi nakon pobjede na Wimbledonu i scene navijačke histerije u najboljoj tradiciji dalmatinskog separatizma, a što se u drugom dijelu filma potpuno demontira.
Darko Pivac jednostavnom edukativnom metodologijom demistificira sve balkanske mitove posljednja dva desetljeća i uvodi u film tezu o horizontalnom i vertikalnom sukobu. Horizontalni sukobi su klasični sukobi plemena, nacija, religija i država, a okomiti su klasni sukobi.
Jednostavna formula i glavna poruka filma je definicija prema kojoj se horizontalni ratovi organiziraju, financiraju i provode da bi se izbjegli vertikalni sukobi. Na kraju, rješenje u skladu sa 'zeitgeist doktrinom' je direktna demokracija. Umjesto preživjelog modela parlamentarne demokracije koji je bio rješenje za tehnološku i sociološku razinu društva u 19. stoljeću, traži se i zahtjeva model koji odgovara suvremenom društvu 21. stoljeća. Kada se poruke na kraju filma usporede s onim što se ovih dana uzvikuje po hrvatskim ulicama i trgovima, može se sa sigurnošću zaključiti da i u našoj zemlji brojčano raste kritična masa građana koja traži temeljite promjene, izvan dosadašnjeg političkog okvira. Poruke na kraju filma zapravo nisu više politički manifest, nego samo prezentacija činjeničnog stanja. Dokumentarni film u trajanju od 49 minuta se može downloadirati s punim dopuštenjem i preporukom autora da ga proslijedite.
