Nakon niza američkih i britanskih filmova koji ove godine apsolutno dominiraju konkurencijom Mostre, prikazan je i jedan dopadljiv francuski film. Philippe Garrel vratio se na Mostru šarmantnim crno-bijelim ljubavnim ostvarenjem, svojim najgledljivijim djelom od 'Regularnih ljubavnika' koji su mu 2005. donijeli Srebrenog lava.

Osim sina Louisa (kojeg pamtimo i po sjajnoj glavnoj ulozi u 'Ljubavnim pjesmama' Cristophea Honorea, u kojima je osim sposobnosti iskazivanja suptilnih, suzdržanih emocija pokazao i pjevački talent), redatelj je angažirao i kćerku Esther (koja glumi Louisovu sestru), a supruga Caroline Deruas bila mu je koscenaristica.

Glavni je lik filma siromašni tridesetogodišnji kazališni glumac koji nakon napuštanja žene i kćerke živi u malom, potkrovnom unajmljenom stanu. Živi s talentiranom glumicom bez posla (odlična Anna Mouglalis), koju će želja za otmjenijim životom odvesti u ruke bogatijeg muškarca. Raskid će u njemu ubiti želju za životom, ali sudbina ima druge planove...

'Ljubomora' ne djeluje kao rad nekog veterana, već kao mladenački film, ne samo po svojim vrlinama, nego i manama. Dijalozi su svježi i zanimljivi, odnosi među likovima djelujuju prilično autentično (osobito između protagonista i njegove kćerke), no film ima i problema.

Povremena, nesustavna eliptičnost stalno gledatelju ostavlja dojam da je nešto bitno propustio, a jednostavno je riječ o tome da neke važne situacije nisu do kraja razrađene. To je osobito vidljivo u raspletu, a scenu pokušaja samoubojstva Garrel režira posve početnički (do te mjere da je izazvao smijeh novinara na press projekciji). No u cjelini riječ je o gledljivom ljubavnom filmu iskrenih emocija koji vrijedi pogledati i uživati u njegovoj čistoj jednostavnosti.