Sandra je jučer u Rio de Janeiru imala sve što je potrebno za pobjedu: snagu, volju i podršku svog supruga Danijela Lazova koji je s njom doputovao u Brazil te je bodrio s tribina.

S Danielom ju je spojila ista sudbina. Perspektivnom nogometašu, rodom iz Kumrovca, nakon kobnog skoka u rijeku Sutlu ozlijeđena je kralježnica te je ostao prikovan za invalidska kolica. Upoznali su se u sportskoj dvorani u kojoj je on igrao stolni tenis, kojim se oboje danas profesionalno bave.

Simpatična Vukovarka je više puta isticala kako je s Danielom doživjela ljubav na prvi pogled. 'Osvojio me je željom za životom i borbenošću unatoč svojoj također teškoj nesreći. Svakodnevno imamo prepreke koje zdravi ljudi ne mogu ni zamisliti, ali nas to još više zbližava', izjavila je ranije 33-godišnja Vukovarka. Svoju jednoipolgodišnju vezu okrunili su brakom, a Daniel ju je zaprosio na samu Novu godinu 2013.

'Ne mogu reći da sam baš bila šokirana, ali sam se definitivno iznenadila. Još me uspio prevariti jer mi je dao poklončić za večerom na Staru godinu i onda naravno da nisam očekivala ništa kad sam već dobila poklončić. Kad ono, u ponoć...', ispričala je Sandra za InMagazin

Par je od upoznavanja pa sve do danas nerazvojan od jutra do mraka – zajedno su na fakultetu, na treninzima, kod kuće.

'Danijel mi je bio fantastična potpora i smiren, premda znam da je u sebi bio nervozan. A ja želim da se on plasira na POI u Tokiju', rekla je nakon osvajanja zlata za Večernji list. Njezin suprug je izjavio da je presretan jer zna koliko joj ta medalja znači te da je jako ponosan na nju. Svoje protivnice, kaže, pobjeđuje pomoću tehnike, iskustva i glave.

Najdragocjeniji trenuci za Sandru su oni provedeni s voljenim suprugom te kod roditelja u Vukovaru i kod Danielovih u Kumrovcu. 'U nekoj skorijoj budućnosti želim postati majka. Htjela bih da to bude razdoblje u kojem ću se doista moći u potpunosti posvetiti obitelji', izjavila je za Story.

Spojila ih ista sudbina, a danas su nerazdvojni pa je Daniel sa Sandrom bio i u Riju

Sandra je nekoć bila ponajbolja hrvatska stolnotenisačica, ali je početkom 2009. godine nastradala u prometnoj nesreći nedaleko od Pariza. Dvije godine nakon nesreće ponovno je učila hodati te se snagom volje i upornošću uspjela oporaviti dovoljno da nastavi druženje sa svojom ljubavi, stolnim tenisom, ali na paraolimpijskoj razini. Prije dvije godine proglašena za najbolju parastolnotenisačicu na svijetu, a od lipnja 2014. do danas drži prvo mjesto na svjetskoj rang-listi u svojoj kategoriji tjelesnog oštećenja.