Neka je i Dante Lam konačno stigao do berlinske Panorame – 'That Demon Within' ('Mo Jing') upao je u prestižnu selekciju berlinskog filmskog festivala te sinoć napunio golemu kinodvoranu Zoo Palast, na svečanoj svjetskoj premijeri kojoj je nazočio i redatelj osobno. Dobro za Lama, zaslužio je, iako 'The Demon Within' možda i nije njegov najbolji film.

Ali značaj ovog uratka, koji je pametno pomiješao simboliku i sve osnovne žanrovske odrednice tradicionalnog celuloidnog Hong Konga, samo podebljanog svježim CGI-jem i još raskošnijom akcijom za velika digitalna platna, nadvija se nad kvalitetom samog filma – Lam je ostao jednim od rijetkih redatelja koji i dalje snima filmove u Hong Kongu, za Hong Kong, koristeći urbani folklor i topografiju sve manje viđenu u nekadašnjoj Meki azijskog filma, raspaloj uslijed pucanja poslovnih modela grada-države te seobe talenata u odjednom daleko profitabilniju maticu Kinu.

'The Demon Within' je, dakle, tipični komad hongkonške kinematografije kakav danas možemo pobrojati na prste jedne ruke – naravno, Dante Lam nije Johnnie To i daleko je ovo od briljantne autorske silizacije velikog majstora, ali priča o policajcu s mentalnim problemima (uvijek odličan Daniel Wu) te jednoj velikoj pljački dijamanata, ma koliko bila pomalo zbrčkana u svojoj prvoj polovini, ostaje solidnim komadom zabave, koji je u isto vrijeme mračan i razoran, pretjeran i pametan; krimić, akcija, drama i triler u jednom paketu. Ne uvijek najbolja (melo)drama i ne baš najvještije riješen krimić, ali svjedno efektan komad žanrovske kinematografije zapakiran u ambalažu koja ga je dovela do Berlina.

Kažem, neka je i Dante Lam konačno stigao do berlinske Panorame – jer čovjek koji je gradio karijeru kao asistent Johna Wooa te kroz godine revolucionarizirao svijet borilačke koreografije, to svakako zaslužuje.