Sve četiri sakupile ste bogato iskustvo sa scene. Jelena i Nevena imale su vrlo uspješnu grupu Big Sisters, nastupale su u EKV Revisited te nastupale u mjuziklu 'A gipsy prayer for the south', Marija je imala bend Mar'n'B i pjevala kao prateći vokal brojnim glazbenicima, kao i Nataša koja je imala grupu Starlite i jazz bend Litum jazz Quintet, a studirala je solo i jazz pjevanje. Što vas je spojilo? Gdje ste se i kako pronašle?

Spojila nas je ideja da odemo na more 2009. godine, da tamo imamo neke nastupe i da se dobro provedemo. Međutim, shvatile smo da možemo mnogo toga, da imamo iste ciljeve, ambicije i planove i da možemo možda zajedničkim snagama uspjeti u tome. Spojile smo sve svoje ideje, znanja i iskustva, mnogo radile i evo nas.

Vaš glazbeni izraz prilično je zanimljiv i kombinacija je doista svih glazbenih stilova, ali uz jedan nezaobilazan tango ritam zbog kojega svoju glazbu nazivate Vojvođanski tango. Kako bi neupućenima opisale što je to Vojvođanski tango?

Vojvođanski tango je bila prva asocijacija ljudi koji su čuli tada našu prvu pjesmu 'Ich Liebe Dich', jer ne postoji muzički pravac u koji bi nas svrstali. Ni mi same ne možemo ga odrediti, jer baš upravo zbog velike različitosti senzibiliteta, pomiješani su muzički stilovi, pa čujete malo popa, soula, jazza, vojvođanske tamburice, akustike, mnogo emocija i humora.

Počele ste s obradama poznatih pop pjesama u prilično zanimljivim i karakterističnim verzijama. Po kojem ste kriteriju birale koje ćete pjesme obraditi?

Kriterij je bila isključivo emocija, senzibilitet svake od nas i da li nam se pjesma svima sviđa ili ne. Pa se tako na našem repertoaru nađu pesme Lady Gage, Adele, Josipe Lisac, neki stari evergreen, pa i tamburaške i ruske pjesme. Nema pravila. U stanju smo da potpuno obrnemo aranžman pjesme, pa je publika jedva prepozna i često kažu da im se više sviđa neka originalna verzija. Radimo sve kako se nama sviđa. A kada se nama sviđa, svidjet će se sigurno i publici.

Puno pažnje poklanjate imidžu. Koliko je po vašem mišljenju važan imidž za uspjeh na sceni?

Formiranje vizualnog identiteta je veoma bitno, jer su naši nastupi kao mala cabaret predstava. Kostimima želimo dočarati muziku, što kompletno pojačava generalni utisak. Od samog starta smo imale takav pristup, pa smo i po tome postale zapažene. Imamo mali kreativni tim ljudi koji je zadužen da naše ideje provede u djela.

Puno pažnje također poklanjate i svojim spotovima koji su već prešli brojku od preko 100.000 pogleda na YouTubeu. Koliko je po vašem mišljenju važno danas imati dobar spot?

Mi smo postavile neke demo video snimke na YouTube, a kako smo imale nastupe, tako se broj pregleda povećavao. Kasnije smo snimile naš jedini pravi spot za pesmu 'Ich Liebe Dich'. Ima mnogo videoklipova koje naša vjerna publika snima na koncertima koji su također gledani. Divno je što postoji način putem moderne tehnologije, jednim klikom vidite što netko radi i za sekundu saznate neke informacije. Mi smo, praktično, YouTube generacija.

Same skladate, pišete tekstove, radite aranžmane, svirate, birate odjeću… Je li nastupanje u The Frajlama jedino čime se trenutno bavite ili uz The Frajle imate i neke svoje druge poslove?

Nama je život muzika i sve oko toga, ali i te kako da nam služe naše diplome i u ovom poslu. Mi smo završile neke druge fakultete, Frajla Mara pravo, Frajla Nena psihologiju, Frajla Nata francuski, Frajla Jela ekologiju. Pregovori, dogovori, prevođenje pjesama... ni jedno znanje nije uzalud i sve nam dobro dođe. Mnogo vremena, truda i rada se utroši da biste imali koncert od samo dva sata. Iza stoji veliki rad, pripreme, dogovori, vježba, da bi to sve izgledalo besprijekorno i spontano.

Nema sumnje da vas muška publika sigurno opsjeda nakon nastupa. Kako se branite od udvarača? Što kažu vaši muškarci?

Nama je to normalno, jer smo četiri žene, a i dio je ovog posla da ljudi gledaju i doživljavaju samo onaj dio kada si na sceni. Mi smo obične djevojke koje samo vole ono što rade. Nema neprijatnosti i tvrdimo da i danas postoje džentlmeni, kako mi to volimo reći, pravi frajleri za jednu frajlu.

Krenule ste od kuće, iz Novog Sada, i polako ali sigurno osvajate regiju. Jesu li vas kod kuće prihvatili kao zvijezde ili čekaju da uspijete u susjedstvu pa da vas počnu hvaliti?

Mi imamo svoju vjernu publiku i gdje god da se pojavimo, ona se povećava. Naša je možda krivica što nas nema u medijima toliko, jer se tamo pojavljujemo samo onda kada imamo nešto bitno reći i najaviti, a ne po svaku cijenu i cijenu popularnosti. Naši koncerti su mjerilo našeg rada na koji sada ne dolazi ispod tisuću ljudi i uvijek se traži karta više. Nama je neizmjerno drago što postoje toliki ljudi s kojima dijelimo sve ovo što radimo. Podrška postoji svuda, jer i tamo gdje nismo bili, internet je učinio svoje, pa nas uvelike očekuju. Ali, istina je da je u svom gradu najteže svirati. Oni nas prate od starta i nepotkupljiv su žiri!

Unatoč sve većoj popularnosti kod kuće i u Srbiji, odlučili ste prvi album objaviti za diskografsku kuću Aquarius Records iz Zagreba. Kako to?

U planu nam je da širimo svoju muziku i već smo imale neke nastupe po Hrvatskoj, filmski festival Starigrad Paklenica, u Umagu s Oliverom Dragojevićem. Sve je to bilo veoma značajno za nas i neminovno je bilo da i tamo publici prikažemo naš rad i kroz nosač zvuka.

Kakvi su promotivni planovi? Planirate li turneju po regiji i neke veće nastupe u glavnim gradovima?

Turneja je u planu, to će na neki način biti promocija našeg albuma, ali ne bježimo ni od poznatih obrada zbog kojih nas isto tako ljudi znaju. Znači, 2013. će biti u znaku velikih koncerata, mnogo iznenađenja, mnogo muzike i emocija koje spremamo podijeliti s našom publikom.

Razmišljate li i o europskoj turneji?

Nama je ovo tek početak. Planiramo u osvajanje svijeta, jer muzika ne poznaje granice. Imale smo mnogo nastupa pred strancima i ovdje kod nas, a i par puta u inozemstvu, reakcije su bile fantastične. Mi smo spremne!

Neminovna je usporedba s vašim sugrađaninom Balaševićem. Je li bio na kojem vašem nastupu? Kako se njemu sviđa vaš vojvođanski tango?

Njegovu muziku su nam roditelji puštali kao dnevni repertoar kod kuće i neke od pjesama su bile prve koje su se zasvirale na gitari. Nije bilo prilike da nam Đole dođe na koncert, jer i on ima 'čizme skitaljke' i mnogo putuje, kao i mi, ali nadamo se da će na neke od slijedećih nastupa doći, bit će nam čast.

Sigurno postoje neki glazbeni heroji kojima se divite. Kako domaći tako i oni s globalne scene. Tko su oni?

Postoje ljudi na čijoj smo muzici odrasle i koji su uticali na nas svojim djelima: George Michael, Aretha Franklin, Oliver Dragojević, Đorđe Balašević, Josipa Lisac i mnogi drugi, čija su nas djela inspirirala da uzmemo gitare u ruke i krenemo tim putem. I danas su neke od omiljenih pjesama u našem repertoaru na nastupima, a i kod kuće.

Kako komentirate neočekivanu popularnost francuske pjevačice Zaz koja je svojim pjesmama definitivno osvojila našu regiju?

I mi smo dokaz, kao i Zaz, da vraćanje prirodnosti i esenciji muzike, pobjeđuje, a to je ton na gitari i glas. I u moru elektronskih zvukova i gomile instrumenata, vraćanje svojoj bazi ipak je prirodan put vraćanju pravoj iskonskoj muzici, samim tim i emociji. Ona je samo stajala na ulici i pjevala svoje pjesme, pa postaje dokaz da nije potrebna fama da biste dostigli popularnost. Skromna djevojka koja kroz muziku ostvaruje svoje snove. Kao i mi.

'Naš prvi album s putovanja' je uskoro na tržištu. Što će se sve naći na njemu? Možete li ga predstaviti u par riječi?

Naziv našeg albuma potiče od situacije da su naše pjesme nastajale na putovanjima, na turnejama, u frajlomobilu dok se vraćamo i satima se vozimo. Nama je inspiracija sve što doživimo, pa sve to želimo pretočiti u stihove i note. Na albumu je deset pjesama, od kojih je jedna 'Žena na sve spremna' pjesma iz filma 'Uvek spremne žene', Zorana Simljanovića. Deset pjesama i deset priča našeg viđenja ljubavi, karijere, života uopće. Interesantno putovanje na koje će moći ići svatko tko ima pravu kartu. A imaju je oni koji vjeruju u ljubav!