INTERVJU S BUBNJAROM SKUNK ANANSIE

Mark: Žao mi je što propuštam rođendane!

30.05.2010 u 10:00

Bionic
Reading

Uoči koncerta Skunk Anansie u petak na Mars Festivalu, jedini smo imali priliku razgovarati s bubnjarom Markom Richardsonom koji je taj dan u Zagrebu proslavio svoj 40. rođendan

Nakon osam godina pauze, bend se ponovno okupio i odrekao rođendana i ostalih važnih obljetnica u krugu obitelji. Bubnjaru Marku Richardsonu to na dan zagrebačkog koncerta nije nimalo smetalo.

Blago prehlađen ili usred napadaja alergije, Mark je u hotelsko predvorje ušetao s maramicom u ruci i crvena nosa, ali i sa širokim smiješkom čime je odmah sa sebe skinuo stigmu snobovske rock zvijezde.

Nažalost, navikli smo da se glazbenici i s manje iskustva ponašaju kao da su Zeusovi sinovi, a Skunk Anansie ipak je bend koji je s tri albuma, do raspada 2001. predvodio britansku rock scenu i ležerno osvajao brojne glazbene nagrade. Mark Richardson u priču sa Skunk Anansie ipak je uletio godinu dana nakon osnutka benda - 1995. i to na dodjeli nagrade za najbolji novi britanski bend časopisa Kerrang!. Skunk Anansie su tada tražili trajnu zamjenu za bubnjara Robbieja Francea i dobili, očito savršenu osobu za taj 'posao'.

Richardson ne samo da nije snob, nego je razgovor započeo šalom na svoj račun u pomalo sućutnom tonu: 'Ah, vi ste dobili bubnjara!' Naime, svaki je novinar razgovarao s nekim drugim članom benda na intervjuu koji je smio trajati najviše desetak minuta. Mi smo dobili slavljenika!Za početak smo krenuli s pitanjima o Zagrebu i kako se osjeća u Hrvatskoj s obzirom na to da je tu prvi put

Mark Richardson (prvi s lijeva) sa Skunk Anansie svira od '95. godine
Mark:Za sada nisam stigao ništa vidjeti, ali bilo bi lijepo svratiti jednom ovdje kada budem imao više vremena. Ovo je jedan brz posjet – stigli smo danas (u petak) oko 14 sati, a odlazimo već sutra nakon ručka. Ali, čuo sam, i čitao sam na internetu, da je Hrvatska prekrasna zemlja i da vam je morska obala nevjerojatna.

Budući da je prošao stotine festivala i koncerata, zanimalo nas je kako mu se čini organizacija Mars Festivala i ima li kakvih zamjerki

Mark:Ovih par sati imali smo odličan tretman, apsolutno! Vidjet ćemo još kada dođemo na mjesto gdje se održava festival, ali za sada je sve izvrsno. Ali, imali smo jučer nastup u Ljubljani i bilo je izvanredno, pa mislim da će biti i tu.

Iako se nisu činili takvim bendom, ipak smo morali postaviti pitanje jesu li imali kakve posebne zahtjeve od organizatora kakve imaju velike zvijezde?

Mark:Hahaha... Ne želim vidjeti crvene bombone M&M's i mora biti svinjski meni! Mi smo vrlo jednostavni zapravo. Mislim, postoje neke stvari – volimo dobre hotele i pristup teretani, i to je otprilike to. Mi smo zdrav bend. Volimo partijati kao i svi drugi, ali naš fokus je pozornica i to je najvažnije

Na pitanje konzumiraju li alkohol prije nastupa, Mark odgovara: Ne, nastup prije alkohola! Iako, ja ne pijem već pet godina, tako da...

Na red je došlo i tipično pitanje o tome kako su se Skunk Anansie odlučili ponovno okupiti nakon osam godina?

Mark:Razumljivo je zašto to svi pitaju. Mi smo uvijek razmišljali da ćemo objaviti album s najvećim hitovima i nikako se nije dogodio 'taj' trenutak, uvijek nešto ne bi odgovaralo... S vremenom je izdavačka kuća rekla: 'Mi ćemo to napraviti htjeli vi to ili ne, s vama ili bez vas!' Zato je naš menadžer organizirao sastanak i to je bio prvi put nakon osam godina da smo se svi našli u istoj prostoriji. Sjeli smo i vrlo uskoro smo shvatili da se još uvijek jako volimo i da to još uvijek želimo raditi. Sve je počelo od tog trenutka koji se dogodio prije gotovo dvije godine. Jako smo nedostajali jedni drugima u tih osam godina, posebno smijanje! Zaboravili smo koliko smo se smijali zajedno, i izvrsno se zabavljali u jednoj zdravoj atmosferi.

Bend nakon osam godina nije izgubio entuzijazam i energiju, ali Mark kaže da je danas ipak drukčije i otkrio nam zašto se Skunk Anansie raspao

Mislim da je danas bolje, jer danas komuniciramo puno otvorenije, nego prije kada smo svi tako dugo vremena bili jako zauzeti. I svi smo imali svoje živote kojih nikada u potpunosti nismo mogli biti dio, jer smo bili prezauzeti sa Skunk Anansie. Mislim da je problem u tome što smo prestali komunicirati kako spada i sve se nekako pretvorilo u situaciju u kojoj je bend postao sporedno pitanje s obzirom na ono što nam se događalo u privatnim životima. Što je ludo, jer ovo je... Sve. Nije Skunk Anansie ono što jesmo, nego ono što radimo i to je ogroman dio naših života i jednom kada smo se ponovno sastali, shvatili smo koliko stvari si nikada nismo rekli.

Je li posao rock zvijezde tako lagan kao što se čini?

Mark:Ermm... To je jako teško pitanje, jer očito kad se gleda izvana sve izgleda vrlo glamurozno i savršeno, i ima definitivno nešto u tome, ali... Puno se putuje i puno žrtvuje. Propuštate vjenčanja, propuštate priliku da budete nekome kum, rođendane, godišnjice braka svojih roditelja, sve te stvari. Sve te životne stvari te mogu zaobići ako si u bendu koji je vrlo uspješan i zaposlen, i to ja smatram teškim u ovome poslu. Ostali u bendu imaju neke svoje stvari, ali mislim da je osobna žrtva najteža stvar za mene, ali opet to je tako predivan posao posebno ako možeš u tome biti uspješan. Za mene to odskače od svega ostaloga. Da imalo osjećam da ne mogu napraviti balans, mislim da to ne bih mogao raditi.


Svu pažnju, naravno, 'pokupi' impresivna Skin
Što mislite, koliko dugo ćete moći ići na turneje i posvetiti se prvenstveno bendu?

Mark:Mislim da ću ovo moći raditi sve dok mi u bendu komuniciramo dobro, dok se volimo i dok ima ljudi koji će doći poslušati koncert Skunk Anansie.

Dakle, čeka vas karijera slična onoj Micka Jaggera?


Mark:
Paaa, tko zna! Mislim da nećemo moći sa šezdeset godina svirati kao danas, ali do toga ima još puno vremena. Vidjet ćemo.

Koji su vaši najveći glazbeni uzori?

Mark:Osobno, najviše su na mene utjecali bubnjari iz šezdesetih i seedamdesetih godina poput Keitha Moon (The Who), Johna Bonhama (Led Zeppelin), Stewarta Copelanda (The Police), Stevea Gadda (radio s Ericom Claptonom, Joeom Cockerom i drugim velikim imenima) i posebno je Dave Grohl (Nirvana, Foo Fighters) ostavio veliki utjecaj na mene, a od mlađih i Chad Smith (RHCP).

Što mislite o glazbenoj sceni danas?

Mark:
Mislim da je glazbena scena danas, barem u Velikoj Britaniji, vrlo zdrava. Ima mnogo novih bendova koji pišu izvrsne pjesme. Bendovi više danas ne trebaju izdavačke kuće i to je vrlo kul situacija, jer se tako moć ponovno vratila glazbenicima gdje je trebala biti cijelo vrijeme. Ovo je vrlo zanimljivo vrijeme, iako je za glazbenike koji od toga žive veliki problem ilegalno 'skidanje' glazbe s interneta, s druge strane vaša glazba se širi dovoljno daleko i ljudi će ti doći na koncert puno brže i lakše nego što smo mi naviknuti.

Možete li istaknuti nekoliko novih bendova koje danas imate u svom mp3 playeru?

Mark: Hmmm... Ne mogu se sjetiti. Ace, podsjeti me na neke nove bendove koje slušam ovih dana, um mi se pomutio! - dozvao je Mark gitarista, a uskoro se pridružio i basist Cass koji se činio najpristupačnijim.

Ace: Winter Sleep!

Cass: Dead Weather, Band of Skulls...

Mark: Hahaha... Da, njih sam se trudio sjetiti cijelo vrijeme.

Za kraj smo simpatičnom i skromnom Marku Richardsonu u ime svih čitatelja tportala čestitali 40. rođendan i poželjeli još puno godina za bubnjevima. Zagrebačka publika Marku je zapjevala 'Happy Birthday' što je on uredno snimao svojom kamerom i zabilježio u svoju osobnu povijest.