Druga večer Zagreb Callinga na Šalati 23. lipnja bila je rezervirana za vruću britansku atrakciju – Johna Newmana. Zagreb je rijetko na listi gradova u koje svraćaju komercijalni izvođači u startnom razdoblju karijere (jedan od rijetkih primjera bio je nastup Lady Gage), pa je dolazak Johna Newmana dobrodošao izuzetak.

Publika je, očekivano, bila uglavnom tinejdžerskog uzrasta, no za razliku od prve večeri festivala Zagreb Calling kad su nastupili Simply Red kao headlineri, na Johnu Newmanu tribine su zjapile prazne, što znači da se okupilo oko 2.500 ljudi. Šteta što ih nije bilo više, jer Newman je u naponu snage, pa unatoč kratkom nastupu od samo 70 minuta s bisom (a bilo je najavljeno kako je posrijedi puni nastup, ne kraća festivalska inačica), nabrijani koncert oduševio je sve nazočne, od prve minute.
Nastup je kasnio pola sata, a Newman se ispričao jer je – kako kaže – i njegov čarter-let kasnio. Dan ranije nastupao je u Beogradu, a prije toga u Skopju.

Izvrsno dizajnirana pozornica sa stepeništem na vrhu koga je na početku nastupa izronila zvijezda ugostila je, zapravo, bazični band s gitarom, basom, klavijaturama, bubnjem i dva sjajna prateća vokala. Posve dovoljno da se napumpa zvučna slika koja je tijekom izvedbe megahitova 'Blame', 'Come and Get It', 'Love Me Again', 'Losing Sleep' i 'Thrilling Game' eksplodirala uz snažnu podršku publike. Tijekom finalne skladbe 'Love me Again' John Newman nije se ustručavao da zaroni u publiku u fan-pitu

Za razliku od razglasa prve večeri, na nastupu Johna Newmana bilo je sve besprijekorno, što se ne može reći za zvučnu sliku Elementala koji kao da su imali tonsku probu sve do posljednje dvije skladbe – 'Prokleta ljubav' i 'Goli i bosi' kad je izvedba napokon bila nadgrađena pravilnim funkcioniranjem razglasa. Zanimljivo, prvi izvođač te večeri Quasarr nije imao tako hektičan zvuk kao Elemental.

John Newman izvrsno je i pokretom i glasom vodio koncert, premda mu očito ne leže solo-dionice bez pratnje. Tada mu je glas pucao, bio je neuvjerljiv i čudan. Očito, dvije prateće tamnopute vokalistice stalno su na raspolaganju da riješe njegove glasovne potrebe. Osim toga, na ovoj mini-turneji kako ju je nazvao (Skopje - Beograd - Zagreb) John Newman nije koristio puhaću sekciju koja umnogome podcrtava njegovu usmjerenost na soul. Unatoč tomu, pružio je izvrsnu partiju, bio iznimno energičan i dinamičan te publiku držao u stanju visoke napetosti tijekom cijelog koncerta.

Možda bi i više publike došlo na koncert, ali očito je kako se štedi novac za Ultru ili neki od koncerata na Zrću. John Newman je izvođač koji objedinjuje ono najbolje od oba svijeta – koncertnu rafiniranost soula i razbarušenu plesnu neobuzdanost. Kao i Simply Red, uostalom, sredinom osamdesetih kad su počinjali. Danas Simply Red zadovoljavaju svoje sredovječne fanove pristojnim reminiscencijama, a John Newman ima sve izglede da dosegne Micka Hucknalla, ponajviše u autorskom smislu. U izvedbenom, John Newman je danas mnogo atraktivnija pojava, u što smo je mogli uvjeriti u dva dana vrlo dobroga drugog izdanja Zagreb Callinga.