PRODIGY

'Invaders Must Die'

  • Autor: Velimir Grgić
  • Zadnja izmjena 06.03.2009 09:53
  • Objavljeno 06.03.2009 u 10:00
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Rave on! Vratio se omiljeni dance bend svakog rokera. Svira li i dalje 'digitalni stadionski rock'?

Koji je uopće smisao njihovog današnjeg postojanja, osim življenja na staroj slavi 'Firestartera' i 'Smack My Bitch Up', kojima će i dalje puniti dvorane zemalja poput Hrvatske, keširajući na staroj slavi, a opet puneći program svojim novim pjesmama kao izgovorima za spomenuto postojanje?

Pa, vjerovali ili ne, Prodigy kao da je dio egzistencijalističkog 'opravdanja' ponovno dobio upravo ovim albumom, a pomalo je paradoksalno to što je svoju zdravu budućnost pronašao u prošlosti!

Gotovo dvadeset godina nakon što je krenuo na putovanje pretumbavanja svijeta komercijalnog plesnjaka, Prodigy se vraća na scenu s albumom koji dobrim svojim dijelom 'bježi' na sigurni teren prošlog svršenog, ali odnedavno opet startanog i zanimljivog vremena. Revival devedesetih, kojem ćemo svjedočiti ove godine u formi povratka Blura koncertima i come-backovima prave male vojske grunge i rock bendova, već neko vrijeme prijeti i revivalom rasplesanih scena devedesetih. A kako se sve više govori o novom buđenju acid house/rave manije razdoblja 1989-1993, tako Prodigy ne želi propustiti priliku podsjetiti na osobna pionirska dostignuća kulture, žanra i ere. Ali nažalost, ne u cijelom trajanju 'Invaders Must Die', čija je posveta prošlosti jednim dijelom očita i u tome što je ovo prvi album nakon 12 godina (od 'Fat Of The Land') na kojem su radila sva tri člana grupe.

Da su se barem odlučili na cjeloviti retro povratak i snimili pošteni album suvremenih retro-rave pjesama, ne bih riječ rekao. OK, bih, ali bi te riječi bile posve pozitivne, a ovako su jednom nogom stali u dragulje početaka, a drugom opet udavili tko zna kojim prežvakavanjem recepta stadionskog break-big-beata, zbog čega 'Invaders Must Die', iako ima svega 11 stvari, zvuči kao da je barem dvostruko duži i barem dvostruko naporniji.

No onda kada ne želi biti Sex Pistols i Motley Crue dance scene (što je bilo odlična ideja, prije deset godina), Prodigy očarava unoseći novi duh i novu energiju u svijet svjetlucavih štapića i Criminal Justice Billa pjesmama kakve su old school bombe 'Take Me To The Hospital' i 'Warriors Dance', koje kao da su pobjegle s 'Experience'. Dijelom ovdje upada čak i 'Omen', koji bi svojim ulaznim sintićima morao razveseliti čak i one stare rejvere kojima je serotonin odavno pojeden.

Dave Grohl daje 'rock kredibilitet' punky-breakbeatu 'Run With The Wolves', koji ponosno stoji s druge strane kreativne barikade, s pjesmama poput 'Colours', 'Invaders Must Die', 'Thunder', ali te pjesme, iako imaju svojih i loših i dobrih trenutaka, nisu pravi razlog što album ovdje dobiva relativno visoku ocjenu.

Ocjena: 6/10

Izdavač: Cooking Vinyl

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi