četvrtak 14. ožujka na redovni repertoar stižu kontroverzni srpski film 'Klip' redateljice Maje Miloš, bosanskohercegovačka 'Djeca' redateljice Aide Begić, prvi dugometražni igrani film iz Saudijske Arabije, 'Vadžda', te dokumentarni film 'Ai Weiwei: Never Sorry' američke redateljice i novinarke Alison Klayman

Dvije nagrade i etiketa 'filma o kojem se priča' pripala je prvom dugometražnom filmuMaje Miloš, 'Klipu', na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu, gdje je premijerno prikazan. Pun eksplicitnih scena seksa, film u kojem je glavnu ulogu odigrala maloljetna Isidora Simijonović podijelio je i publiku i kritiku, ali i dobio gotovo neviđenu medijsku pažnju. U 'Klipu' tinejdžerica Jasna eksperimentira sa seksom i drogama ili jednostavno ubija vrijeme. U liku glavne junakinje jasno se ocrtava beskompromisan portret izgubljene generacije u potrazi za identitetom. The Hollywood Reporter opisuje film kao 'eksplozivnu, energičnu priču o disfunkcionalnoj ljubavi' i 'moćan prvijenac'.

Drugačiji, ali također iskren portret jedne druge izgubljene generacije, one o sada već odrasloj sarajevskoj siročadi, donosi bosanskohercegovačka autorica Aida Begić u svom drugom igranom filmu 'Djeca'. Film je prošle godine osvojio posebnu pohvalu žirija u programu Izvjesni pogled u Cannesu, gdje je premijerno prikazan. Film prati sestru i brata, Rahimu i Nedima, koji godinama nakon završetka rata i dalje proživljuju svoje intimne ratove u društvu koje je izgubilo moralni kompas. Odnos starije sestre i mladog buntovnog brata stalno je na kušnji, no u nemilosrdnom okruženju jedno su drugom jedini oslonac.

Vrata u dobro skriven svijet otvorit će nam redateljica Haifaa Al Mansour u svom debitantskom filmu 'Vadžda', prvom igranom filmu snimljenom u Saudijskoj Arabiji, a kroz njega će nas voditi istoimena, domišljata i buntovna glavna junakinja. Film je prvi put prikazan na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji, gdje ga je kritika prozvala velikim otkrićem, i to najviše jer o strogom i zatvorenom društvu Saudijske Arabije progovara šarmantno i kroz neodoljiv lik mlade Vadžde. Ona je desetogodišnjakinja koja unatoč odrastanju u konzervativnoj sredini nosi traperice i tenisice, sluša rock i sanja o kupnji zelenog bicikla koji će joj omogućiti da se utrkuje s prijateljem Abdullahom. Njezina okolina ne odobrava da djevojčice voze bicikl, što neće spriječiti Vadždu da do njega ipak pokuša doći. Redateljica suptilno, ne prikazujući svoje likove crno-bijelo, progovara o društvu željnom promjene.

Još jedan svijet, onaj konceptualnog kineskog umjetnika Ai Weiweija, otvara nam novinarka i redateljica Alison Klayman u svom dokumentarnom filmu 'Ai Weiwei: Never Sorry'. Ova fascinantna insajderska priča o disidentu digitalnog doba koji nadahnjuje svjetsku publiku te zamagljuje granice između umjetnosti i politike nastala je iz materijala koje je Alison Klayman snimala tri godine; imala je neograničen pristup Weiweiju tijekom priprema za izložbe, u slobodno vrijeme koje je provodio s obitelji i za vrijeme sukobljavanja s kineskom vlasti. Njezin detaljan, intiman, a ujedno potresan portret postupno nam otkriva suvremenu Kinu te jednu od njezinih najprivlačnijih, najzabavnijih, najstrastvenijih te najoriginalnijih javnih osoba. 'Živ, poučan, zabavan te inspirativan' (Phillip French, The Observer) dokumentarac nezaobilazan je film godine.

Ova četiri naslova donose četiri hrabre redateljice, a u središtu njihovih priča najčešće su jednako hrabre, buntovne i zanimljive junakinje u potrazi za odgovorima na pitanja i zahtjeve nerijetko neprijateljske okoline. Kino Europa donosi ova četiri filmska naslova i posvećuje ih svojoj publici povodom Dana žena te otvaranja nove kinodvorane.