Po staroj dobroj navadi, hrvatska publika zaboravila je da je u posljednjih mnogo godina festivalska satnica nešto čega se organizatori i sami bendovi drže. Tako je Luxus Lord odradio predigru pred (valjda, i mi smo propustili) praznom Šalatom, dok je Pozdrav Azri svoju šihtu opalio pred tek malo više popunjenim prostorom (za vrijeme prvih nekoliko pjesama publiku su mogli brojati dvocifreno). U nizanju Đonijevih i Azrinih klasika izmjenjivali su se Boris Leiner, Žan Jakopač, Renato Metessi i Domagoj Vorberger iz Corta.

Malobrojnoj publici raspjevani su dečki, pojačani originalnim basistom Mišom Hrnjakom i gitaristom Miljanom Bakićem, energično, ali ne bez greške, izveli Azrine standarde, od 'Nemira i strasti' preko Štulićevih 'Usana vrele višnje' te nadalje 'Tko to tamo pjeva', 'Iggyja Popa', 'Balkana' i niza klasika do '3M' na bisu. Od vokala, koji su se izmjenjivali na stageu, najuvjerljivije je zvučao Domagoj 'Corto' Vorberger, koji je i vizualno i auditivno podsjećao na Đonija Štulića. Uvjerljiv je bio i Žan Jakopač, Metessi je bio sasvim svoj i rokerski 'zvjezdan', dok je Leiner bio pretjerano melodiozan. Sam Đoni bio je prisutan kroz poruku na gledalištu: 'Johnny, vrati se i budi predsjednik' (vjerujemo da bi, sudeći po vojsci obožavatelja, poprilično dobro prošao na izborima).

Uz odmak od politike, zaključimo: bez obzira na malobrojnu publiku, Pozdrav Azri je moćno i vrlo uvjerljivo odsvirao set listu, posebice u pjesmama koje vrijeme i pjevanje u parkićima nije istrošilo.

Uslijedili su stari dobri Partibrejkersi koji, zahvaljujući Canetu i njegovom neumrlom glasu i energiji, zvuče prilično svježe i moćno. Ipak, usprkos nabrijanom Canetu, na početku je publika, čiji broj je poprilično narastao u odnosu na Pozdrav Azri, bila uspavana, što je Caneta izazvalo na pravi mali scenski bunt. 'Ajmo, Hrvati, još ste malo slobodni, pa u Europu', pozvao je Cane diskretnu publiku, dodavši: 'Europa grob kopa.' Završnim trisom – 'Hipnotisana gomila', 'Kreni prema meni' i 'Hoću da znam' Cane je uspio izbrisati uspavanost publike, što se odlično pretočilo na nastup Leta 3, vrhunca prvog dana Tuborg Open Faira

Iako se činilo da je publici na Šalati previše životnih briga na leđima da bi rasplesali prsa, dečki iz Leta 3 uspjeli su razmaknuti sve mračne oblačine i raspjevati sad već pošteno napunjenu Šalatu. Krenuvši s diskretno prihvaćenom 'Hvala tebi, Kriste', letovci su vrlo brzo uhvatili ritam s publikom, nanizavši stare dobre hitove 'Vjeran pas', '999' i 'Mamne baneta'. Uslijedilo je himničko 'Dijete u vremenu' koje je publika otpjevala zborski u jedan (i još poneki) glas. Nakon raspjevane ludnice dečki su spustili loptu, promoviravši novi singl 'Punjeta'.

Da ne bi pretjerano otplutali novim vodama, nakon 'Punjete' nastavili su u ritmu dobrih starih hitova. Uslijedile su 'Riječke pičke', 'Profesor Jakov', 'Omađijaj me', stari dobri 'Ero', čisti klasik 'Drama' i za kraj još jedan stari standard.

Nakon svega lijepoga, kada to nitko ne očekuje, stigao je obrat - kad je cijela Šalata, sad već odlično popunjena, očekivala bis s još pokojim hitom, letovci su otišli da se ne bi vratili. Znamo da dio krivice leži na od starta prilično pasivnoj publici, dio, pak, na strogoj satnici, no svejedno smo se osjećali pomalo prevarenim. Jednostavno, kraju je nedostajalo još nekoliko stvari za veliko finale.

Podalje od priče o kraju, možemo zaključiti da nam je prvi dan Tuborg Open Faira ponudio vrlo uvjerljive i nimalo ocvale izvedbe rock klasika ovih prostora, od vječno živog Johnnyja Štulića, preko vječno nam dragog Caneta, do vječno moćnih letovaca koji su se ovaj put maksimalno posvetili auditivnom sloju nastupa (a takve ih posebno volimo).

U petak su na rasporedu Tuborg Open Faira Quasarr, St!llnes, Rambo Amadeus i TBF. Uživajmo zajedno.