'Obrana i zaštita' u četvrtak stiže u redovnu kinodistribuciju. Vjerujete li da će odlični festivalski rezultati prizvati gledatelje u kina?

Sigurno će zaintrigirati dio publike, a vjerujem da će dio poželjeti vidjeti i Bogdana Diklića i Nadu Đurevsku. Tu također ulazi i faktor znatiželje.
287585,276997,187991,287572Festivalski put bio je vrlo uspješan – od zapaženog nastupa na Berlinaleu preko apsolutne pobjede u Puli, nadalje. Što Vas je na tom putu najugodnije iznenadilo, a od kojeg prikazivanja ste najviše strepili?

Premijerno sam film prvi put pogledala na Berlinaleu i bila sam uzbuđena i ustremirana. Željno sam iščekivala taj film; otpočetka sam vjerovala u njega. Nakon Berlina bila sam i u Puli i u Sarajevu, no ipak mi je od svega najdraže što sam bila na premijeri u Mostaru. Ovo je ipak film o tom prelijepom gradu, o životu u njemu, o njegovom pulsu, njegovom strahu i željela sam biti dio toga.

Kako je bilo u Mostaru?

Bilo je uzbudljivo. Nisam stigla popričati s puno Mostaraca, ali s onima s kojima sam stigla razgovarati o filmu nisam naišla ni na jednu negativnu kritiku. Dapače, svi su se mogli identificirati s nekim segmentima o kojima film progovara i isključivo pozitivno su govorili o filmu. Mostar ili ne, u ovom je filmu riječ o nekim unutarnjim dvojbama koje svi imamo.

Je li Vas proces stvaranja filma suočio s vlastitim i tuđim unutarnjim dvojbama i zidovima?

U Mostaru sam bila nekoliko puta još kao djevojčica i pamtila sam ga kao lijep i nekako egzotičan grad. Po povratku u Mostar za vrijeme snimanja bila sam šokirana kako gradom vlada tiha netrpeljivost. Rad na filmu me opet potaknuo na razmišljanje – čemu to sve skupa? Kako se kao 'mali ljudi' damo zavesti tim nekim politikama, religijskim i ljudskim razlikama? Tko su ti 'Dragani' kojih se bojimo i koji nas vječno stavljaju u 'čekaonicu'?

Vratimo se malo Puli. Iako je bila pobjednik festivala, 'Obrana i zaštita' dobila je najlošije ocjene publike. Što mislite zašto?

U današnje je vrijeme publika, umorna od ekonomske, životne krize i ubrzanog životnog tempa, sklonija nekim 'light' temama, što nije nerazumljivo. Ne znam koji je bio razlog loše ocjene, možda se gledateljima jednostavno nije svidio film. Meni se osobno zna često dogoditi da sjedim u kinu s manje od 20 ljudi i gledam sjajan film. Broj prodanih karata sigurno ne govori o samoj kvaliteti filma. Ovo sigurno nije populistički film, ali vjerujem da će naći svoju publiku.

Kako je bilo snimati s Bobom Jelčićem? Je li uspio prenijeti na filmski set svoj specifičan kazališni rad s glumcima?

Nisam imala prilike raditi s Bobom u kazalištu, a potajno se nadam da hoću. S njim na setu osjećala sam se jako sigurno. Otpočetka je znao kako doći do onoga što je najbolje za film, pazio je na svaki detalj i sve je bilo pripremljeno prije samog seta. On jako dobro razumije i voli glumca i zna mu pomoći. Divno je bilo raditi s Bobom.

Prve perjanice filma su Bogdan Diklić, koji je osvojio nagrade za najboljeg glumca gdje god se pojavio, i Nada Đurevska. Kako je bilo dijeliti set s njima?

Bila sam pozitivno ustremirana prije upoznavanja na prvim probama. I Bogdan i Nada su veliki profesionalci koji, osim što su sjajni glumci, vrlo su duhoviti, tako da smijeha nije nedostajalo. Jednako tako, promatrala sam ih na probama, na setu i učila. Divno je kod našeg glumačkog posla što uvijek možeš učit ako želiš. Od glumaca, redatelja...

Za kraj, u četvrtak film kreće u redovnu kinodistribuciju. Bitna pozivnica u kino su, svakako, osvojene nagrade, no one se obraćaju gledateljima koji film promatraju kao umjetničko djelo, a ne samo kao zabavu. Kako biste Vi pozvali one 'druge' gledatelje?

Zatekli ste me ovim pitanjem. Zaista nisam razmišljala kako pozvati one druge gledatelje. Možda i ovim intervjuom, stoga pozivam, kako vi kažete, one druge da dođu pogledati film.