Nekada u Dalmaciji nije trebalo objašnjavati tko je 'muž ženine sestre' ili 'brat moga muža'. Za gotovo svaki obiteljski odnos postojala je posebna riječ, a mnoge od njih danas mlađim generacijama zvuče gotovo kao zagonetka.
Pašo, šura, diver, zaova, jetrva, svak... nekada su bili sastavni dio svakodnevnog govora, dok se danas sve češće zamjenjuju puno jednostavnijim opisima rodbinskih veza.
Ako gledamo iz perspektive muškarca, sestra njegove žene je svastika, a brat njegove žene šurjak, odnosno u dalmatinskom govoru često šura. Otac i majka supruge su punac i punica.
Posebno zanimljiv naziv postoji za dvojicu muškaraca koji su oženili dvije sestre. Oni su međusobno pašanci, odnosno jedan drugome pašo. Tako bi, primjerice, muževi dviju sestara jedan drugoga mogli predstavljati upravo tim nazivom.
A tko su diver, zaova i jetrva?
Iz perspektive udane žene stvari izgledaju drukčije. Brat njezina muža je djever, odnosno u dalmatinskom govoru često diver, dok je muževa sestra zaova.
Ako su dvije žene udane za dvojicu braće, one su međusobno jetrve. Roditelji supruga su, naravno, svekar i svekrva.Tu je i riječ svak, stari naziv za muža sestre. Tako bi brat za supruga svoje sestre mogao jednostavno reći: 'To mi je svak.'
Postoji i svojak, širi i stariji naziv za osobu povezanu rodbinskim ili ženidbenim vezama, dok se u nekim krajevima može čuti i izraz badžo za muža ženine sestre, odnosno pašanca.
Naravno, ni sama Dalmacija nije jezično potpuno jednaka. Nazivi se razlikuju od otoka do Zagore, pa se riječ koja je potpuno uobičajena u jednom mjestu možda gotovo nikada nije koristila nekoliko desetaka kilometara dalje.
Upravo je to dio njihove draži. Ti izrazi nisu samo praktični nazivi za zamršeno obiteljsko stablo, nego i mali komadi jezika koji su desetljećima pripadali svakodnevnom životu dalmatinskih obitelji.
A mnogi danas već polako nestaju.