VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vaši problemi (9.3.)

  • Autor: tportal.hr
  • Zadnja izmjena 09.03.2009 12:03
  • Objavljeno 09.03.2009 u 09:00
teen pitanja

teen pitanja

Izvor: Guliver/Getty Images / Autor: -

Na stranicama Teena svakog tjedna odgovaramo na vaša pitanja

NE ZNAM KOMUNICIRATI S DEČKIMA    

Prvo bih vam željela reći da mi je vaša rubrika super i bilo bi mi drago kad bi ste uspjeli riješiti moj problem. Imam 15 godina i ove godine sam krenula u srednju školu. Sa školom nemam nikakvih problema, odlična sam učenica i razred mi se sviđa.
Moj problem je to što se teško uklapam u novo društvo, pogotovo ako u tom društvu ima dečkiju. Prošlo ljeto sam se družila s nekoliko cura, među kojima je bila i moja najbolja prijateljica i nekoliko momaka. Jedan od njih mi se odmah svidio i pomalo sam se zaljubljivala u njega.

Najveći problem je bio taj što s njim (ali ne samo s njim, nego i s ostalima) nisam progovorila više od nekoliko riječi. Kasnije smo pričali nekoliko puta na MSN-u i tu sam sasvim normalno pričala. Ne mogu se nikako opustiti. Čak su me nekoliko puta pitali je li mi dosadno, jer nisam ništa pričala, niti sudjelovala u njihovim razgovorima. Onda ispadam odbojna i neugodna osoba, a to nisam. Stvorim potpuno krivu sliku o sebi. To nije slučaj kad sam sa svojim prijateljicama koje već jako dugo poznajem. Zezam se, pričam, smijem i sasvim sam drugačija. Ali kad sam u novom društvu, povučena sam i sramežljiva.
Na početku školske godine nisam skoro ništa pričala s dečkima iz razreda, osim s jednim. Taj dečko je OK i pomogne mi uvijek. S ostalima nisam progovorila ni riječ sve do nedavno.

Uvijek kad pričam s nekim dečkom, imam osjećaj da će ispasti kao da mi se on sviđa, što je vrlo glupo.
U zadnje vrijeme sam se promijenila i razgovaram nešto više s ostalim dečkima iz razreda. Malo sam se opustila, ali to još nije to. Trenutno mi se sviđa jedan dečko iz razreda, ali znam da ne bi mogli biti više od prijatelja. Malo sam se zbližila s njim u zadnje vrijeme i pomognem mu kad treba.
Druga stvar, nikada nisam imala dečka, niti sam se poljubila. Nisam niti imala priliku da imam dečka. Sram me je toga, jer moji vršnjaci su većinom to već iskusili. Strah me je i kako će moj prvi poljubac izgledati.
Ne mogu reći za sebe da sam ružna, ali jednostavno nemam dovoljno samopouzdanja, iako se to u zadnje vrijeme mijenja.
Molim vas, pomozite mi riješiti ovaj problem.

Redakcija Teena: Pa, odmah ti moramo reći, za tebe apsolutno nema frke budući, koliko vidimo, aktivno radiš na svojem problemu. Drugog, a ni boljeg puta od ovog ti jednostavno nema, pa ti čestitamo. Čuj, svi smo mi različiti, netko ima problema sa sramežljivošću, a netko ne, no sigurno ti je samo da svatko od nas ima neki strah i frku koja ga mori kada bi najmanje volio. Isto tako, ne bi vjerovala koliko ljudi oko tebe dobrim maskama skriva još žešću sramežljivost od ove tvoje. No, mi nikada nikome ne bi preporučili skrivanje iza maske jer to ne rješava problem koji te muči, a ni općenito se u životu ne isplati guranje glave u pijesak. Tako da, kako god okrenemo, put kojim si ti sama krenula je (ipak) najbolji. Što se tog dečka tiče, mi (uvijek) preporučamo polagan i usporen pristup, zbližavaj se malo po malo i postupno, tako će ti frka polako i sigurno splašnjavati sve dok se potpuno ne raspline. A na kraju, znaš kako se kaže, ljubav među dobrim prijateljima je najbolja ljubav, a da ne govorimo o tome da ti sa takvim dečkom ništa neće biti frka. Vježba čini profesionalca, tako ti je u svakom sportu, pa i ovom konverzacijskom pa ti još samo možemo zaželjeti: što više i češće! Cheers!

ZALJUBILA SAM SE U FRENDICU

Znam da vam možda ovo pismo na prvi pogled izgleda besmisleno, ali molim vas nemojte ga zanemariti. Ne znam što ću, u posljednje vrijeme totalno sam poludjela. Stvar je u mojoj prijateljici koja voli cure, a ja sam biseksualka. U zadnje vrijeme primijetila sam da sam počela previše misliti o nama dvjema na jedan drugi način. Svaki put kad me dotakne ili zagrli to u meni počne buditi svakakve osjećaje i ne mislim da će prestati a ponekad kad se dodirujem mislim na nju. Doista bih željela biti s njom, ali ne znam kako i na koji način da joj to sve priznam. Bi li pristala? Napominjem da smo već tri puta imale strastvene poljupce koji i nisu tako kratko trajali ali nakon toga ponašale bismo se kao da i ništa nije bilo. Unaprijed zahvalna.

Redakcija Teena:
Mi nikada ne procjenjujemo ničije seksualno opredjeljenje, pa nam u odgovoru ništa vezano uz spomenuto i neće biti tema. Što se tiče tvojeg problema, mi nekako mislimo da je nakon strastvenih poljubaca, pogotovo onih koji traju dovoljno dugo da ih ne možeš izbaciti iz glave, vrlo kratak put do početka veze. Treba samo pokazati dobru volju, uložiti trud i povući malo hrabrosti u sebi za malo rizika, jer bez tog rizika se ništa samo od sebe neće krenuti kotrljati. No, nakon poljubaca je granica već prijeđena, pa tu samo treba udahnuti i zagrabiti korak dalje. Evo, to je naše mišljenje, odluka je na tebi. Good luck!

UPOMOĆ, UBIJA NAS VIŠAK KILOGRAMA

Dakle, mi smo dvije frendice s istim problemom i već dugo vremena ga pokušavamo riješiti no to nam nikako ne ide - taj problem je debljina! Imamo 17, skoro pa 18 godina. Pokušavamo već tri godine skinuti višak kilograma, pri tom smo se bavile svakakim dijetama - pokušale smo smršavjeti pomoću tableta za mršavljenje, nismo jele od 17 sati poslije podne, izbacile smo sve slatkiše, vježbale najmanje 30 minuta na dan, doručkovale i vrlo malo pojele za ručale. Idemo u školu u prvu smjenu od 6 ujutro, ne jedemo ništa dok ne dođemo kući (to je od 14 sata poslije podne što nam je i praktički ručak za cijeli dan što pojedemo). Osjećamo tijekom ostatka dana totalan umor, glad, iscrpljenost i ne možemo ništa drugo raditi nego samo spavati i to se odrazilo na naše učenje..

A kako je to sve počelo? Nije da nam je puno stalo do tuđeg mišljenja, nije nas briga za to, držimo se jedna druge, ali kad te netko iz dana u dan izbaci iz takta šalom, to te automatski povrijedi. Osjećamo se šugavo, gubimo samopouzdanje, kad ljeto dođe skoro i ne izlazimo u grad, ma niti van iz kuće, a o bazenima da i ne pričamo. Imamo pun ormar majica s etiketama koje još mirišu na trgovinu a mi smo stalno u kojekakim krpetinama samo da se pokrije naša neželjena debljina...

Ta fobija traje već tri godine od kad smo se naglo udebljale. U zadnje vrijeme smo išle zajedno na jednu dijetu i bile smo najviše dva mjeseca na njoj iako drugi kažu kao im se čini da smo mršavije.
Mi tu razliku ne vidimo na sebi, niti se osjećamo tako, pa se ponovno vratimo na hranu.

Mi nismo pretjerano debele (da ne mislite da imamo 100 kilograma, već je najveći problem tih 10-ak kilograma koje želimo skinuti da bi se osjećale i izgledale zadovoljne i konačno sretne). Željele bismo se slobodno kretati u odjeći u kakvoj bismo htjele, ponosno izlaziti van i da se napokon skinemo u kupaće kostime.

Savjeti da posjetimo psihijatra nam je živa glupost. Ne bismo nikad otišle tamo jer nismo retardusi - nama treba samo savjet kako skinuti tih jadnih par višaka kilograma koje tri godine vučemo za sobom. Molim vas pomozite nekim savjetom kako ih skinuti jer stvarno ne znamo više kako, samo ih se želimo riješiti.

Nadamo se da ćete nam pomoći. Hvala.

Redakcija Teena: Prvo ćemo vas ipak lagano morati ispraviti, cure naše, jer smo uočili jednu riječ koju odmah na početku želimo raščistiti kako ne bi bilo daljnjih zabuna. Mislimo da je riječ 'retardus' prilično neprimjerena i preoštra kada je riječ o ljudima koji odlaze kod psihijatra. To vam je potpuno krivo, a bilo bi vam bolje da to i dobro shvatite jer, ma koliko vam se ovo ne sviđa, sve što se tiče debljanja i gladi vam i počinje i završava u – glavi. Što se nas tiče, pametni ljudi, koji žele dobro sami sebi, uvijek za sebe traže pomoć, ma gdje trebalo, a to uključuje i psihijatre. No, OK, vi ćete same odlučiti o svojem najmudrijem potezu što se ove priče tiče. Ako vas kilogrami toliko muče, onda trebate znati nekoliko stvari, a prva vam je da ništa tu ne ide na brzinu. Isto tako, jako je loše naglo prepoloviti obroke, pogotovo ako idete u školu, jer vam treba energija kako bi izdržale povećane napore.

Ništa manje važna stvar vam je da simptomi koje ste opisale kao što su pojačan umor, pospanost i manjak energije ne moraju biti samo posljedica manjih obroka, već i poremećenog rada štitnjače. I tu vam, cure naše drage, (ipak) dolazimo do – liječnika! On je potreban, ne samo da bi prekontrolirao rad vaše štitnjače, nego i da bi vam napravio plan i program zdravog mršavljenja koje ćete moći održati. No, da vam se sad koljena ne bi bez razloga tresla, taj doktor nije psihijatar, već vaša liječnica opće prakse koja vas može uputiti na sve prave adrese na kojima možete zakucati glede zdravijeg rješavanja vašeg problema. Pa, evo, odluka i novi potezi su na vama, mi vam držimo fige da ovaj put bude uspješno. Good luck!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.


Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi