VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vaši problemi (19. listopada)

  • Autor: tportal.hr
  • Zadnja izmjena 19.10.2009 22:09
  • Objavljeno 19.10.2009 u 22:00
problemi tinejdžeri

problemi tinejdžeri

Izvor: Guliver/Getty Images / Autor: -

Na stranicama Teena svakoga tjedna odgovaramo na vaša pitanja

Javljam vam se opet, jer vaši savjeti mi stvarno puno pomažu. I hvala vam još jednom... Nije da imam nekakav ogroman problem, ali mislim da bi mi bilo puno lakše kad bih znala što napraviti, jer ovako dalje više ne mogu. Zato će mi svaki vaš savjet dobro doći. Imam 16 godina i zaljubljena sam u dečka koji ide sa mnom u razred već godinu dana. Zaljubila sam se u njega lani kad smo krenuli u 1. razred. Nakon što sam ga upoznala obožavala sam se družiti s njim i svaki dan sam bila sretna što idem u školu. Srce mi je lupalo svakoga dana. Predivno, jer inače nisam zaljubljive prirode. Kad malo razmislim, nikad dotad nisam osjećala nešto takvo. Zapravo i ne znam što mi se na njemu sviđa, nikad nisam ni znala. Ne sviđa mi se njegov izgled, a ni osobnost. Kasnije s pokazalo da je predjetinjast, da laže… On nije ni lijep, nije ni tip dečka u koji se cure zaljubljuju, a ni meni se ne sviđa. Nije mi odvratan. Znam da glupo zvuči, ali prije nekog vremena sam čak razmišljala, kad bih bila u mogućnosti biti s njim, da li bih uopće bila, jer bi me sve cure gledale kao da nisam normalna.
Eh, nisam ni ja neka predivna cura. Slatka sam, ali to je to. I bila sam bar uvjerena u to da bi on bio sa mnom kad bi znao da mi se sviđa. Mislila sam kako bar njega mogu imati. Uglavnom, prije sam mislila da su osjećaji uzvraćeni. Bilo je svakakvih pogleda, uvijek se stvorio kraj mene, na satu ili odmoru, škakljao me, bilo je takvih djetinjastih gluposti, ali meni je to bilo divno jer mi se neopisivo sviđao. Dopisivali smo se, uvijek je mene zvao kad bi mu nešto trebalo za školu, ili ne. Zvao me i kad je išao na pregled i zbog stotina drugih gluposti, što zapravo ne bi trebao. Čak sam preko zajedničke prijateljice pokušala doznati nešto, ali on je rekao da se samo voli zezati sa mnom. No u to nisam vjerovala, a ni ona. Bilo je previše znakova. Čak su druge cure iz razreda govorile kako ćemo sigurno biti zajedno, iako nisu znale da mi se sviđa.
Mislila sam da je jednostavno presramežljiv, da ne zna što napraviti, jer uostalom ni ja nisam znala. Pogotovo jer smo bili skupa u razredu. I tako su prolazili mjeseci. Ali ne mogu se žaliti, bilo mi je predivno sve to vrijeme s njim. Pred kraj škole sam mu još više dala do znanja da mi se sviđa. Ne skroz izravno, ali dovoljno. Nisam znala li je skužio ili nije, jer drugi dan je sve bilo normalno, a i treći... A onda smo se nekako odvojili...
Prošlo je cijelo ljeto, a ja ga nisam vidjela. Moglo bi se reći i da sam manje mislila na njega. Cijelo to vrijeme sam mislila kako mi se on sviđao samo zato što sam mislila da mu se sviđam. Godila mi je njegova pažnja, jer prvi put je neki dečko bio više zagrijan za mene nego za neku frendicu. Mislila sam da je tako, jer nisam znala što mi se sviđa na njemu. Mislila sam da će, kad nađem nekog drugog dečka, to sigurno proći i sve će biti u redu. Ali ne mogu reći da mi ta 'bol' na neki način nije odgovarala. Nekako, bolje mi je osjećati bilo što, makar bila patnja, nego ne biti zaljubljena, ne osjećati ništa. Ne znam zapravo… Ali, evo, stigla je nova školska godina, a nas dvoje jedva da progovorimo.
Ništa ne forsiram. Zbog te situacija mi je samopouzdanje poljuljano (a i inače mi nije neka jača strana). Slomilo me to što sam shvatila da me izgleda on neće. Dečko poput njega koji nema baš nekog izbora. Mislila sam da nisam tako loša, da sam dovoljno dobra barem za njega. Nikad nisam imala nekog pravog dečka. Čak se nisam ni poljubila donedavno, kad sam završila s nekim dečkom kojeg ni ne znam. Ali nije to bitno, nego to da sam te večeri kad sam bila s njim shvatila da mi nitko njega ne može zamijeniti. Da ti osjećaji neće nestati zbog toga što sam s nekim drugim. Jer je bilo potpuno bezosjećajno. Sve bih dala da je to bilo s njim. Sve! Jer nije bilo ni jedan posto dobro kao kad sam samo u blizini njega. Taj poljubac ili pričati s NJIM. Biram drugo... Tad sam shvatila da ne znam što dalje.
Ne mogu mu reći, dala sam sve od sebe, zaista! Spustila sam se dovoljno nisko.
Ne vjerujem da sam krivo očitala znakove. Ali možda je ipak shvatio i zato više nismo baš najbolji.
Možda nije shvatio nego se samo 'odljubio'. Ne mogu mu reći iako znam da bi to možda bilo najbolje, ali možda i ne bi, jer bih se možda još dodatno razočarala i bilo bi strašno. Ovako je već bilo dovoljno. Ne mogu s njim probati pričati, jer on uvijek sve okreće na šalu...
Ne mogu ga ni izbjegavati, jer idemo u isti razred. Ne znam što napraviti. Jer moje srce i dalje brže kuca čim ga vidi. Ne znam što učiniti. Trebam li ga preboljeti i kako? Ili ne... Ne znam. Molim vas za bilo kakav savjet, jer će dobro doći. Hvala ako ste uspjeli pročitati i razumjeti sve ovo.

Redakcija Teena: O, da, jako smo dobro razumjeli… Ovdje, u vašoj priči postoji toliko pozadina da se zbilja vrijedi malo potruditi sada i raščlaniti neke stvari, čisto pomoći radi jer nitko nije zaslužio ovakvo rezanje emocija na sitne komadiće na svakodnevnoj bazi. Vas dvoje ste se nekako nanjušili, ne po emocionalnom izboru, nego po intuiciji da ste jedno drugome dobra životna vježba za bildanje samopouzdanja. Inače, nama jako smeta što smo i mi nanjušili da u današnjem svijetu postoji nevidljivo-nepisana lista zakonitosti po kojoj se nekoga lako može ocijeniti i vidjeti u koju kategoriju težine vrijednosti upada po listi današnjih procijenjenih vrijednosti. Pa tako si ti njega ocijenila da je ne tako jako dobro rangiran na listi pa i ne može imati neki veći izbor, a to ga čini idealnim za tebe koja si 'samo slatka', pa onda, kao takva, ni ti ne možeš imati neki veći izbor. Uz takvu procjenu cijele stvari, naravno da se vas dvoje činite kao idealan spoj u svemiru, samo nije jasno zašto se toliko dugo čeka taj veliki zvjezdani prasak koji će označiti početak idealno-savršene ove story? Pa zato što ni u univerzumu, galaksiji, svemiru, crnoj rupi, a pogotovo na majčici zemljici nam, stvari (ipak, na svu sreću!) ne idu tako. Na svu sreću, opet naglašavamo, jer je zapravo grozno uzeti druge ljude zdravo za gotovo i staviti ih na tržište, tj. tržnicu, na kojoj će dobiti ocjenu i uz nju svoju cijenu. Svatko tko se ovog posla primi, ostane zbunjen jer se stvari ne odvijaju onako kako se očekuje. Nije ni čudo! Sve ovo što smo rekli, da odmah naglasimo, nije nikakva kritika upućena tebi jer ti sve ovo ni nisi mogla ovako objektivno-realno secirati budući si opterećena emocijama koje ti daleko zamućuju bistar pogled na cijelu ovu stvar. To je logično i nije za nikakvu osudu. Mi nekako skromno mislimo da je onda sreća da si poslala ovaj mail jer se mučiš s previše upitnika koji ti čine sladak život gorkim, a to nema smisla jer samo si u zabludi. Nije stvar u tome da smo mi premudri i najpametniji pa znamo što i kako, naša je prednost u tome što nismo zapleteni u tvoje emocije pa ipak jasnije vidimo neke stvari, a možda ti naš pogled na istu stvar pomogne da se riješiš upitnika, gorčine i tereta zablude. Pa opet zagaziš u sladak život kakav zaslužuješ. Nama se čini da je on, sa svoje strane, procijenio nešto slično i onda se samo odlučio pripojiti na izvor tvoje energije koja ga hrani i bilda mu samopouzdanje. Ti si mu jedna od onih koja mu daje energiju potrebnu da se održi na površini jer mu malo tko to želi dati, jedan fenomenalan osjećaj kojeg se nitko normalan ne želi samo tako odreći.
On se tobom hrani da vidi koliko daleko može stići, zapravo, bilda si samopouzdanje i već gleda koliko dalje može (do)baciti novo koplje koje drži u ruci. Ti, za to vrijeme, veneš u svojim mislima, očekivanjima i opravdanjima, potpuno prazna jer samo daješ i ništa ne dobivaš. Tvoje samopouzdanje propada dok njegovo raste. Ima li to smisla? Razmisli. Misliš li da nisi zaslužila bolje, više, jače, konkretnije...? O, da, naravno da jesi, samo moraš (po)vratiti izgubljeno i isisano samopouzdanje i razljutiti se do mjere da lupiš šakom od stol i počneš zahtijevati za sebe sve što smo naveli. To nitko ne može za tebe obaviti, to je tvoja životna dužnost i zadaća da se pobuniš i tražiš jer za neke stvari u životu se moraš žestoko izboriti i nitko ti ih neće samo tako dati. Kužiš? Bez toga ti nema sretne love story, ovim plahim i nesebičnim pristupom ćeš nalijetati samo na vampire koji će se hraniti tvojom energijom ostavljajući te bez ijedne kapi životne energije. Ovaj dečko ti je sada dobra lekcija da to naučiš prepoznavati za budućnost i odmah u startu brišeš iz života. Vas dvoje niste kompatibilni, vi ste se samo prepoznali i nanjušili po nižem pouzdanju u samoga sebe jer ste se procijenili tako po nevidljivoj ljestvici ljudskih vrijednosti i mislili ste da će vam tako, jedno sa drugim, biti lakše, bolje i idealnije. Ali, neće, jer sve što ste mislili je – krivo! To tako ne ide u životu. Svaki čovjek vrijedi i ljudi se spajaju po višoj sili koja nema razuma, logike, ni procjene vrijednosti. To ide bez ikakve procjene i kontrole i tek tada to bude onaj pravi veliki prasak koji si ti sada grozničavo izmučena iščekivala. No, opet kažemo, nema nikakve teorije da si ti sve ovo sada mogla znati. Baš zato smo se sada potrudili biti opširni jer, iako si sama rekla kako ovo i nije neki veliki problem, mi se baš i ne bi složili s time. Ova situacija ima svoju žešću težinu, to je jasno svakome tko se mučio s emocijama nejasnog tipa dok mu je bilo istinski stalo do njih, svatko tko je ovo prošao zna da to istinski boli. Zablude nisu problem kao, npr. bolest ili neki gubitak, ali to ne znači da ne bole i ne smije ih se umanjivati jer je to dodatno mučenje. Zato smo mi shvatili tvoj problem i način na koji se mučiš, pa se istinski potrudili dati podršku da sama sebi sada probaš pomoći. To se može, moraš samo htjeti. Mi znamo da ćeš ti to znati provesti u djelo. Cheers!

Bok! Već dugo me muči jedan problem. Prije pola godine sam prohodala s jednim dečkom. Poznajem ga još od vrtića i kasnije smo shvatili da se sviđamo jedno drugome. On je imao nešto posebno. I prvi put sam se zaljubila. Bili smo zajedno samo dva tjedna, ali on je zatim prekinuo sa mnom. Ne znam zašto, ali uvijek kad se sjetim kako nam je lijepo bilo, rasplačem se. Sve bih dala da mogu vratiti vrijeme unatrag i ispraviti neke sitnice. Nakon prekida s njim pala sam u totalnu depresiju, po cijele dane sam plakala, vrištala, rezala vene... Zbog toga sam izgubila puno prijatelja. Sada su se stvari s prijateljima vratile na mjesto, ali ja još uvijek osjetim klecaj u koljenima kad ga vidim. Sve sam pokušala. Imala sam puno veza nakon njega. Svi ti dečki su mi bili dragi, ali jednostavno se nisam mogla opet zaljubiti. Jednom prilikom sam mu sve priznala, ali imala sam dojam da mu je bilo svejedno. Sada on ima curu, i s tim mi je još gore. Molim vas, dajte mi neki savjet, jer više ovako ne mogu. Hvala unaprijed!

V.

Redakcija Teena:
Tebe ćemo uputiti da još jednom pročitaš odgovor na prethodno pitanje jer smo se u njemu potrudili i za tebe i za sve ostale. No isto tako ćemo ti savjetovati da možda potražiš i nekog stručnjaka koji bi te naučio kako malo doći u kontrolu nad svojim emocijama, čisto da te ne bi preuzele do te mjere da se izgubiš. Kužiš? Rastanci bole, no, to je samo jedan dio života koji boli, tako da ti logika stvari nalaže da se treba naučiti nositi s boli općenito. Ne smiješ dozvoliti sama sebi da se prepadneš boli toliko da upadneš u histeriju. No, to se uči, čovjek može naučiti kako se nositi s negativnim emocijama, samo treba krenuti po pomoć. Mi ti, za početak, savjetujemo da okreneš Plavi ili Hrabri telefon i pokreneš ovu akciju koja bi ti mogla uvelike olakšati život. Vidjet ćeš da ćeš nakon toga puno bolje moći vladati životom i samom sobom, a kao takvoj, ni drugima neće biti problem zaljubiti se u takve kvalitete. Ti to možeš! Go!

Imam jedan veliki problem. Javljam vam se prvi put u nadi da ćete mi odgovoriti. Imam 14 godina i grudi mi još uvijek nisu narasle! Uopće ih nemam, izbočine su primjetne samo kad mi bradavice nisu ukrućene… Inače, moja mama dobila je menstruaciju u četvrtom mjesecu u osmom razredu, no ja ne mogu toliko čekati! Bliži se ekskurzija i ne želim ići ravna kao daska. Znam da je pitanje teško, ali me zanima me postoji li nešto što bi mi moglo pomoći, npr. na koji bih način mogla otprilike saznati kad bi moje grudi počele rasti? Bilo što? Bit ću vam jako zahvalna. Upomoć!


Redakcija Teena:
E, da. Mislimo da je ovo rijedak slučaj u kojem ćemo i mi sami zavapiti u pomoć jer se, iako je to zbilja vrlo rijetko, osjećamo potpuno nemoćno u svojoj želji da pomognemo. Moramo biti potpuno otvoreni i priznati da jednostavno ne znamo ni za kakvo sredstvo ili način kojim bismo mogli doznati točan sat i datum koji priželjkuješ, osim što smo čuli za razne kristalne kugle i ostalo, ali to nam se baš ne čini pouzdano, složit ćeš se. Jedino što nam pada na pamet, a znamo da ti se to neće svidjeti, jest – strpljenje! No, da opet ponovnimo, nemoćni smo potpuno. Ipak, ne bismo mi bili mi da ne okrenemo sve na pozitivu, pa ćemo te uputiti da obratiš pažnju na pozitivan duh koji održavaju Kate Hudson, Paris Hilton i Gwyneth Paltrow glede svojih praznih grudnjaka. Čuj, čini li ti se da je ta činjenica njima smetala u ijednom dijelu života? Ajde, pročeprkaj malo po njihovim životima, pa vidi kako se te frajerice super nose s tom činjenicom, čisto da imaš što raditi dok čekaš svoj red. Sretno!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamodetaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ihoznačimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svakitrag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći dopodataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već daim odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti našemišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, budeli potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi