VI PITATE, MI ODGOVARAMO

Vaši problemi (15. ožujka)

15.03.2010 u 09:00

Bionic
Reading

Na stranicama Teena svakog tjedna odgovaramo na vaša pitanja

Imam jednu frendicu s kojom sam jako dobra. Nedavno sam shvatila da je ona ta koja je uvijek bila uz mene i da želim da zauvijek ostanemo frendice. Sasvim mi je ona sasvim dovoljna i ne trebaju mi drugi, i ne bi bilo problema da drugi nisu bezobrazni. Jednostavno želim da me ignoriraju i maknu se iz mog zivota! Ovako počinje prica... Na početku godine sam bila dobra s dvije cure, zovimo ih M i T, zapravo, one su mi bile naj frendice i zaista sam im vjerovala. Bila sam dobra i s I i N iz drugog razreda. Nas četiri smo zbilja bile nerazdvojne! Tada sam bila dobra i s drugim curama jer su M i T, a pogotovo T najpopularnije i zato sam i s drugima bila super.. Sve je dobro funkcioniralo, čak smo se i preko zimskih praznika družile, a onda - nagli preokret! Već se prvog dana drugog polugodišta M poćela druziti sa svima drugima osim sa mnom, počela me ignorirati zajedno s T. Tada sam mislila da to nije neki problem, ali nakon što je postalo preozbiljno odlučila sam se obratiti M jer sam njoj definitivno više vjerovala! (u T sam izgubila povjerenje, no to nije sad vrijedno objašnjavanja, samo ću reći da s njom više nisam dobra). Tada smo se ozbiljno posvađale jer me ona optužila da sve njene tajne odajem I, ali mislim da je tu posrijedi bila i ljubomora, koja je najgori neprijatelj! M je bila ljubomorna zato što se I više druzila sa mnom nego s njom. Isti dan smo, moglo bi se reći, izgladile taj problem. Rekla sam da ne otkrivam njene tajne. Ali ona nije povjerovala, tada je rekla kako sam ja njoj dosadila, da sa mnom više nema tema za razgovor, da ne možemo biti kao prije jer to neće uspjeti, da budemo dobre samo kad se vidimo. Ali ni to se nije održalo, počela me još više tračati, podrugljivo me gledati... Tada je učinila ono najgore! Ona i T su okrenule sve (skoro sve) cure iz razreda protiv mene.. Ni to mi nije bilo tako strašno, jer na njih nisam ni računala, nikad mi nisu bile baš tako povjerljive niti pouzdane. Tad se dogodilo ono najgore! Okrenula me protiv I, koja mi je zbilja puno značila! Lagala joj je da ja nju ogovaram i svašta joj je rekla o meni samo da bih ispala zločesta i da mi napakosti, ni sama ne znam zašto.

I me napala i tada sam shvatila da je među nama zauvijek gotovo. Zatim se pogoršao i moj odnos s N jer je ona ostala dio njihovog društva, makar je bolja od svih njih i govorila mi je da mi vjeruje i da želi da ostanemo u dobrom odnosu. Ipak to nije bilo baš tako, više je njima povjerovala. Tada sam shvatila da mi preostaje jedna jedina cura koja je bila dobra prema meni, a ja prema njoj, moram priznati ponekad i bezobrazna, zanemarila sam je zbog glupača koje su me sada iznevjerile! Zbog toga se zaista kajem i ta cura mi je to oprostila, sad se družim samo s njom. To mi odgovara, ali M me počela ponižavati za sve što krivo napravim i počela mi se rugati, onako se posprdno smijati! Uglavnom joj odgovorim, ali mislim da to nije dosta uvjerljivo jer ipak nastavlja. Nekoliko dana me ignorira (to mi i odgovara), a onda počne posprdno se smijati i rugati se! To me zaista ponizi! Ja sam s njom dakako tračala neke cure, ona je to uglavnom počinjala, a ja sam se za njom povodila. I ona se sada boji da ne ispadne iz tog popularnog društva, pa im zato laže kako sam ja svašta govorila o njima. Nekolicina njih me zbog toga počela i napadati, a ona se samo samodopadno smijala, onako podrugljivo. To najviše mrzim! Ja se ne želim vratiti u njihovo društvo jer sam shvatila kakve su i izvukla sam pouku iz toga, da se jednostavno ne petljam više s njima! Hoću da mi se maknu iz života, da me ignoriraju, a ne da mi se rugaju i da sam stalno u strahu da će me napasti. Molim vas nemojte mi reći da ih idem tužiti pedagoginji jer ću tako napraviti još veći problem! Samo za napomenu - rekla sam sve ovo mami i rekla je da ako postane preozbiljno da ih tužim, ali ipak želim čuti i vaše mišljenje! Postoji li ikakvo drugačije rješenje?

Pomozite!

Redakcija Teena:
Mi ćemo se definitivno složiti s tvojom mamom, no, prije no što stavimo krajnju točku na taj zaključak, podijelit ćemo jos par stvarčica s tobom. Moramo priznati da smo se, dok smo čitali, lagano krenuli gubiti u ovom zapetljanom kaosu rekla-kazala vaših odnosa. No, drago nam je da se taj kaos zapetljao do te mjere da se s velikim praskom raspetljao jer, nekako nam se čini da drugačije nitko tu ne bi izvukao poštene i pametne životne lekcije. Sve što si nam ispričala nam se čini kao jedna velika bitka u kojem ne ostaje živ nitko osim pobjednika. A on, pak, ostaje sam. Uglavnom, nijedna od vas nije izvukla jackpot na ovoj životnoj lutriji, odnosno, papirić na kojem piše 'sreća'. To treba dobro zapamtiti, ali ne onako, samo da to kažeš pa opet udri po svom, nego se toga i držati. Iz svega rečenog ti slijedi da je definitivno pametno pokazati tim curama da si odlučila drugačije, pametno je toga se onda i držati, kao i dići glavu visoko kada god osjetiš da ti se smiju ili izruguju. Ponos je najbolja obrana, no, ako druga strana prijeđe granicu fair-playa, onda treba potražiti i konkretniju zaštitu, svakako. Evo, svi novi potezi su sada na tebi, imaš šansu za bolje, mudrije i pametnije. O tebi ovisi hoćeš li je propustiti. Go!

E ovako, često čitam vaše savjete i pokušavam pronaći nešto za sebe, ali neuspješno. Većina problema je o ljubavi, o prekidima... Pa kod mene baš i nije tako. Uglavnom...
Idem u 1. gimnazije i učenje je dobro, ali može i bolje. Što se toga tiče mislim da sam već svjesna kako se treba truditi i dr. Ali nije u tome stvar. Prije nekoliko godina, ludo sam se zaljubila u jednog dečka. Ali to je bila, kako se to već kaže, neuzvraćena ljubav. Znam da tad a i sad ne misli ništa loše o meni, ali mi se ne znamo. I dan danas se ne poznajemo. I od tada je sve počelo. Strašno sam se promijenila. Nikad nisam bila neka brbljavica, uvijek sam bila tiha i povučena u sebe, ali onda je postalo još gore. Znam da on ništa za to nije kriv, nego JA. Tada sam se još više povukla u sebe i ne bih nekad ni riječi progovorila. Ipak sada je sve drugačije. Oduvijek sam imala problema sa samopouzdanjem, a imam i sad. Ali nekad bi me nešto tako jako motiviralo i tad bi mi svijet postao predivan, osjećala bih se moćnom... Kad je to sve počelo s njim, bila sam svoja. Otkad sam pošla u srednju, pala sam na nešto što nisam ni pomišljala. Po cijeli dan u školi samo šutim. To je moja najjača aktivnost! Ali nitko se ne ljuti na mene... Neke mi cure iz razreda dolaze i pitaju me što šutiš, što ne budeš s nama i sl. Uvijek im nešto na brzinu slažem... Da me boli glava i nešto tako. Možda sam vas malo zbunila u vezi s ovim. Ja se s njima svima dobro slažem, ali ne pričam. Šutim. Jednostavno šutim. To ne mogu nikako promijeniti. Stalno sebi govorim da će biti bolje iduće godine. Zaboravila sam napomenuti da idem u školu u obližnji grad. Znam da sam vesela osoba, znam nasmijati ljude i pozitivna sam u svemu. Ali šutim. Molim vas da mi pomognete. Kako da se aktiviram? Jednostavno ne mogu sutra doći u školu i praviti se da sam najveselija osoba na svijetu. Ljudi bi pomislili što je sa mnom? Ali nešto što me jako koči je i moje tijelo. Ali to se već mijenja. Da ne pišem više, molim vas odgovorite...


Redakcija Teena:
Pa, iskreno, nama se baš i ne čini da ti samo šutiš. Evo, gledaj samo kako si se sada ovdje s nama raspričala. Znači, možeš. No, pazi, ljudi komuniciraju na razne načine. Znaš i sama kako pjesnici svoje osjećaje izražavaju pjesmom, slikari svoj unutarnji svijet naslikaju, pjevači otpjevaju, plesači tijelom pate, vole, raduju se, vesele... Izgovorena riječ je moćna stvar, ali nije jedini način na koji možeš svijetu oko sebe pokazati tko si i što si, te, što sve u tebi postoji. Nama se čini kako bi ti trebala prvo malo oslušnuti sebe iznutra, vidjeti kako i na koji način bi se mogla početi izražavati 'iznutra', a onda krenuti malo vježbati i komunikaciju 'izvana'. Nama ti se inače u životu baš i ne sviđaju riječi kao 'ne mogu', neću', ne da mi se itd., pa tako mislimo da ih ni ti ne bi trebala previše upotrebljavati, pogotovo što se ove teme tiče. Mi mislimo da ti možeš pričati i to sasvim lagano, samo trebaš krenuti i to polako, da se navikneš. Predlažemo ti da nazoveš koji put Plavi ili Hrabri telefon kako bi vježbala anonimno, da te se ne gleda i koliko ti paše. Usput možeš pokupiti pregršt dobrih savjeta što se tiče ovog problema koji te muči. A onda možeš krenuti vježbati i sa svojim frendovima, svaki dan pomalo i poduže, pa ćeš vidjeti da ćeš, s vremenom, doći na svoje. Mi smo u to uvjereni, sada još samo ti sve ovo moraš i sama htjeti. Pa navaliti! Onda – nema čekanja, kreni!

Imam 11 godina, visoka sam 160 cm i imam 60 kilograma. Htjela sam se baviti sportom ali me moja velika lijenost zaustavila. Trebam savjet, a nitko mi ga ne daje pa sam se odlučila javiti vama. Naime, zanima me imate li kakav prijedlog (dijeta,sport,) bilo što!
Molim vas da mi ne kažete da sam normalna jer znam da nisam! Nego mi, molim vas, pomozite !


Redakcija Teena:
Mi ti ovdje ne presuđujemo tko je normalan ili što je normalno, tako da se oko toga ne moraš brinuti i možeš se opustiti. Teško da na ovom svijetu ima ikog tko to može, iako, se, doduše, mnogi nađu pozvani to raditi, ali to je već njihova stvar. Za tebe imamo prijedlog koji ti možeš prihvatiti ili ne, no svakako je na tebi da odlučiš. Po pitanju ove vrste lijenosti ti je najpametnije angažirati nekoga tko nije u toj količini i na taj način lijen pa te zna, hoće i može povući da se aktiviraš. To su ti treneri u fitness centrima. Oni su ti prava stvar za ovaj tvoj slučaj i mislimo da bi s jednim takvim znala pogoditi u sridu svojeg cilja – smanjenja težine. Pa, evo, na tebi je da sada ne budeš lijena i – odlučiš! Good luck!

NAPOMENA REDAKCIJE:

Pitanja na koja odgovaramo biramo nasumce i uglavnom ih ne čitamo detaljno prije nego što krenemo odgovarati na njih. Jednom kad ih označimo za odgovaranje, brišemo originalni e-mail (tako se gubi svaki trag onoga tko nam je pitanje i postavio), pa ne možemo doći do podataka onih koji nas mole da ne objavljujemo njihova pitanja, već da im odgovaramo direktno na e-mail.

Imaš li kakav problem, nedoumicu ili jednostavno želiš čuti naše mišljenje (ili pak mišljenje stručnjaka, što ćemo ti i omogućiti, bude li potrebno), slobodno nam piši na e-mail problemi@t-com.hr.