Ova brzorastuća listopadna penjačica podrijetlom je iz jugoistočnog dijela Sjeverne Amerike, izraste i do 12 metara, a ne zahtijeva nikakvu posebnu njegu.

Tekoma se odlikuje vrlo privlačnim, egzotičnim izgledom s trubastim cvjetovima jarkih, narančasto-crvenih ili tamnocrvenih boja, a iznimno brzo raste i prekriva velike površine. Sezona cvatnje traje od srpnja do rujna: dakle, cijelo ljeto vaš vrt ili terasa mogu izgledati kao s razglednice. Postoje i sorte s upečatljivim zlatno-žutim cvjetovima, iznimno dekorativnim.

Gdje i kako je posaditi

Tekoma voli sunčana ili polusjenovita mjesta: na sjenovitim položajima slabije cvjeta. Uspijeva u bogatoj i dobro dreniranoj zemlji, a budući da joj je korijen plitak, dobro je da je dno u sjeni i da se malčira. Ljeti je treba redovito zalijevati, a u proljeće prignojiti. Iako dobro podnosi kontinentalnu zimu, na izloženim i hladnijim položajima moguća su oštećenja od mraza.

Tekomu se može uzgojiti u raznim oblicima: najčešće kao penjačica pričvršćena uza ogradu, zid ili sličnu konstrukciju, ali može se uzgojiti i kao stablo. U svakom slučaju treba joj jak potporanj jer nakon nekoliko godina stabljika toliko ojača da bi slabiji potporanj mogao popustiti pod teretom. Nikako je ne uplitati u ogradu jer će deblo tekome potpuno zarasti oko nje, što šteti i njoj i ogradi.

U prvim godinama treba usmjeravati i pričvršćivati glavne grane, a nove bočne izboje kratiti u ožujku na 3 do 5 pupova. Odrasle biljke orezuju se tako da se nakon cvatnje svi bočni izdanci prikrate na 30 do 50 centimetara: isto se čini sa svim izdancima koji tijekom sezone izrastu.

Jedino na što morate paziti pri sadnji je da tekoma nije u sjeni: u sjenovitim dijelovima dvorišta slabije cvjeta. Tekoma voli rahlu, hranjivu i ocjeditnu zemlju, dobro podnosi sušu pa je ne treba često zalijevati, a dobro podnosi i zimu.

Mračna strana biljke lijepih cvjetova

Za one koji nemaju veliki vrt, postoji dobra vijest, jer postoje sorte idealne za uzgoj u posudama.

No prije nego što je posadite, morate znati i drugu stranu priče koja nije toliko lijepa. Naime, spomenuti uzgoj u kontejnerima ujedno je i najpametniji način da kontrolirate širenje, a razlog je u tome što je ova biljka u mnogim zemljama označena kao invazivna vrsta. Njezinim korijenjem i podzemnim izdancima širi se nevjerojatnom brzinom, guši okolne biljke, a vitice i korijenje lako se ukopavaju u pukotine u zidovima: stvarajući vlagu i strukturna oštećenja koja mogu biti iznimno skupa za sanirati. Osim toga, tekoma je zapaljiva, što ju u područjima sklonim požarima čini dodatnim rizikom.

Širenje možete pokušati ograničiti na nekoliko načina: možete je posaditi u veliku posudu zakopanu u zemlju i to će zadržati korijenje i spriječiti rast podzemnih izdanaka. Druga opcija je da svake godine iskopate jarak oko biljke dubine i širine najmanje 30 centimetara, oko metar od stabljike, kako biste prerezali podzemno korijenje: no ova metoda daje samo privremeni rezultat jer korijenje često pronalazi novi put.

U svakom slučaju, ova biljka može i oduševiti i razočarati u jednakoj mjeri. No posađena na pravom mjestu, u dobroj posudi i uz redovito orezivanje, godinama će biti zvijezda vašeg vrta, dok prepuštena sebi može postati noćna mora.