'Zdravstvena aureola nastaje kada nas jedna privlačna karakteristika, primjerice to što je nešto zeleno, organsko, prirodno ili bogato vitaminima, navede na zaključak da je cijeli proizvod zdrav', objašnjava dijetetičarka Johannah Katz za portal Parade.

No problem nije u tome što su takvi napitci nužno loši. Michelle Routhenstein, dijetetičarka specijalizirana za preventivnu kardiologiju, upozorava da zbog oznake 'zdravo' često zanemarujemo njihov stvarni sastav.

'Možemo automatski pretpostaviti da proizvod povoljno djeluje na zdravlje i razinu energije, čak i ako sadrži dodane šećere ili mu nedostaju važni nutrijenti poput vlakana i proteina', kaže.

Takav napitak zapravo može izazvati pad energije

Sok od zelenog povrća i voća može sadržavati vrijedne hranjive tvari, ali Katz savjetuje da se provjere veličina porcije, količina šećera i vlakana te ima li dovoljno proteina i kalorija ako se njime zamjenjuje obrok.

Julia Zumpano, registrirana dijetetičarka s Cleveland Clinica, smatra da su zdravstvene prednosti ovih napitaka često prenaglašene.

'Slatkog su okusa i sadrže nešto zelenog povrća i voća, pa ljudi imaju osjećaj da konzumiraju nešto korisno. To može stvoriti lažan osjećaj da činite nešto dobro za zdravlje, iako zapravo unosite veliku količinu dodatnih kalorija i šećera', objašnjava.

Upravo je šećer jedan od glavnih problema.

'Mnogi od tih napitaka dobivaju slatkoću iz voćnih sokova, voćnih koncentrata ili dodanih šećera. Neki kupovni proizvodi mogu sadržavati između 25 i 50 grama šećera po porciji, što je usporedivo s nekim gaziranim pićima, a ponekad i više od toga', kaže Routhenstein.

Problem nije u voću

Voće samo po sebi nije problem. Routhenstein naglašava da je u cjelovitom obliku iznimno hranjivo, no cijeđenjem se uklanja velik dio vlakana koja prirodno usporavaju probavu.

'Kada popijete sok s mnogo šećera i malo vlakana, šećer može brže dospjeti u krvotok i izazvati nagli porast šećera u krvi', objašnjava. Organizam potom luči inzulin, a kod nekih ljudi nakon toga može uslijediti pad šećera u krvi.

'To može pridonijeti poslijepodnevnom umoru, mentalnoj magli ili želji za hranom koja brzo podiže energiju', kaže Routhenstein.

Kalorije unesene u tekućem obliku usto slabije zasićuju, osobito ako napitku nedostaju proteini i zdrave masti, pa ne pružaju nužno dugotrajniju energiju.

Sok nije zamjena za uravnotežen obrok

Većina takvih voćno-povrtnih sokova sadrži malo proteina i masti. Ako sok zamijeni uravnotežen doručak ili ručak, upozorava Katz, osoba možda neće unijeti dovoljno energije i hranjivih tvari.

Routhenstein upozorava i na njihovo korištenje u restriktivnim detox programima i niskokaloričnim režimima prehrane. 'Takvi pristupi mogu potaknuti preskakanje uravnoteženih obroka, premalen unos hrane i oslanjanje na tekućinu umjesto na prehranu koja organizmu osigurava dovoljno proteina, vlakana i kalorija', kaže.

Dugotrajan nedovoljan unos energije može dovesti do umora, razdražljivosti, snažne gladi i usporavanja metabolizma. S druge strane, Zumpano upozorava da višak kalorija, dodanih šećera i jednostavnih ugljikohidrata u nekim od tih sokova može pridonijeti debljanju te povećati rizik od preddijabetesa, dijabetesa tipa 2 i metaboličkog sindroma.

Zeleni sokovi imaju i svojih prednosti

Takve sokove ne treba potpuno izbaciti iz prehrane. Ovisno o sastavu, mogu sadržavati vitamin K i folat iz lisnatog povrća, vitamin C, kalij i karotenoide, iako njihove količine znatno variraju među proizvodima.

Iste hranjive tvari moguće je dobiti iz cjelovitih namirnica, uz više vlakana i dulji osjećaj sitosti. Lisnato povrće može se dodati salatama, jajima, juhama ili jelima sa žitaricama, a voće je bolje pojesti cijelo ili ga upotrijebiti za smoothie u kojem ostaju vlakna.

Zumpano zato preporučuje jednostavno pravilo: kad god je moguće, treba izabrati cjelovite namirnice, a ne ultraprerađene proizvode.