No upravo bi ta navika mogla imati neočekivanu posljedicu.

Nova istraživanja sugeriraju da informacije koje fotografiramo ili spremamo kao screenshot možemo pamtiti slabije od onih koje jednostavno pogledamo i pokušamo zapamtiti. Fenomen je poznat kao 'photo-taking impairment effect', odnosno učinak slabljenja pamćenja povezan s fotografiranjem.

Najnovije istraživanje znanstvenica sa Sveučilišta Binghamton posebno se pozabavilo screenshotovima – navikom koja je danas gotovo automatska. Umjesto da zapamtimo informaciju, jednim pritiskom tipki spremamo je u telefon uz pretpostavku da joj se uvijek možemo vratiti.

Problem je što je često više nikada ni ne pogledamo.

Screenshot kao vanjska memorija

Sophia Fabrizio, Rebecca Lurie i Deanne Westerman provele su sedam unaprijed registriranih eksperimenata kako bi provjerile što se događa s pamćenjem kada ljudi rade screenshotove.

Rezultat je bio prilično dosljedan: sudionici su slabije pamtili sadržaj koji su spremili screenshotom nego sadržaj koji su samo gledali. Istodobno istraživačice uglavnom nisu pronašle druge kognitivne koristi koje bi nadoknadile taj gubitak. Jedno od mogućih objašnjenja jest fenomen koji psiholozi nazivaju 'cognitive offloading' – kognitivno rasterećenje ili prebacivanje dijela mentalnog posla na vanjski alat.

To zapravo radimo svakodnevno. Ne moramo pamtiti telefonski broj jer je spremljen u kontaktima, rođendan jer će nas podsjetiti kalendar niti adresu restorana jer je možemo ponovno pronaći na mobitelu. Na sličan način screenshot mozgu potencijalno omogućuje da se manje oslanja na vlastito pamćenje jer informacija postoji negdje drugdje.

Ipak, znanstvenici još nisu dokazali da je upravo to jedini razlog zbog kojeg fotografiranje i screenshotovi mogu oslabiti pamćenje. U igri mogu biti i promjene u pažnji te način na koji obrađujemo informaciju dok je spremamo.

Efekt nije otkriven tek s mobitelima

Ideja da fotografiranje može promijeniti način na koji pamtimo nije nova.

Psihologinja Linda Henkel još je prije više od desetljeća provela poznati eksperiment tijekom obilaska muzeja. Sudionici su neke izložene predmete trebali samo promatrati, a druge fotografirati. Kada je poslije testirano njihovo pamćenje, pokazalo se da su slabije prepoznavali predmete koje su fotografirali te pamtili manje detalja o njima i njihovoj lokaciji nego o predmetima koje su samo promatrali. Zanimljivo je, međutim, da se efekt promijenio kada su dobili zadatak zumirati određeni detalj predmeta. U tom slučaju negativan učinak na pamćenje nije pronađen. Jedno moguće objašnjenje jest da nas ciljano fotografiranje prisiljava da predmet pozornije promotrimo i aktivnije obradimo ono što vidimo.

Kasnija istraživanja dodatno su zakomplicirala priču. U eksperimentima u kojima su sudionici fotografirali umjetnička djela jednom ili čak pet puta, oni koji su ih fotografirali ponovno su ih slabije pamtili od onih koji su ih samo promatrali.

Još zanimljiviji rezultat stigao je ove godine. Istraživanje objavljeno u časopisu American Psychologist pokazalo je da učinak fotografiranja možda ne završava samo na osobi koja drži mobitel.

U četiri eksperimenta znanstvenici su pronašli dokaze da fotografiranje može oslabiti pamćenje i osobe koja se nalazi pokraj fotografa, čak i kada sama ništa ne fotografira.

Kada sudionici nisu mogli vidjeti drugu osobu kako fotografira, taj je učinak nestao. Autori zato smatraju da u ovom slučaju važnu ulogu ima odvlačenje pažnje – sama činjenica da vidimo nekoga kako fotografira može nas donekle udaljiti od iskustva koje se događa pred nama.

Znači li to da trebamo prestati fotografirati?

Ne. Rezultati ovih istraživanja ne znače da će nas screenshotovi učiniti zaboravljivima niti da fotografiranje samo po sebi šteti mozgu. Fotografije i screenshotovi imaju očitu prednost: omogućuju nam da sačuvamo informacije kojima se poslije možemo vratiti.

No ako nam je cilj nešto doista zapamtiti, a ne samo pohraniti, korisno je zastati prije automatskog pritiska na tipku.

Umjesto deset fotografija nekog prizora, možemo ga nekoliko trenutaka svjesno promatrati. Ako spremamo screenshot nečega što želimo naučiti, možemo pokušati vlastitim riječima ponoviti ključnu informaciju. A fotografiramo li nešto što nam je važno, ciljano usmjeravanje na detalje moglo bi nas potaknuti da aktivnije obradimo ono što gledamo.

Jer mobitel doista može sačuvati gotovo neograničen broj fotografija. Pitanje je samo koliko od onoga što smo njemu prepustili ostane sačuvano i u našem pamćenju.