Stigavši na malteški aerodrom tog vrućeg kolovoškog dana, prvo što sam pomislila bilo je da se sljedećim zrakoplovom vraćam kući. Naime, toplotni udar koji me dočekao bio je toliko jak da je moje krhko srce pomislilo da je nemoguće po tim vrućinama preživjeti osam dana, a tek kad sam shvatila da temperature dobrano premašuju 35 stupnjeva Celzijevih u 11 sati navečer, moj je šok postao još veći. Nasreću, nakon dva-tri dana uspjela sam se akomodirati na maltešku klimu i počela uživati u blagodatima ovog skrivenog raja.

Prvo što sam primijetila ušavši u bus koji je vozio do hotela (osim da voze po suprotnoj strani i da su prometnice čista katastrofa) jest to da je sve nekako sivo i kamenito. Jedino bilje kojeg na Malti ima u izobilju su kaktusi, od ostalog se tu i tamo nađe pokoja travčica, vinova loza ili stablo breskve. Ali sve u svemu, Malta daje dojam otoka prepunog jednoličnih kuća i izlizanih starih prometnica. I upravo je u tome njezina draž. Na tim prometnicama često ćete, osim ludih vozača, vidjeti i konje koji voze svoje kočije i putnike. U trenucima kada čujete galopiranje njihovih nogu, na tren ćete se prebaciti nekoliko stoljeća unazad i postati obuzeti dojmom da šećete nekim srednjovjekovnim gradom koji ne poznaje tehnologiju, čije ulice ne krase šareni izlozi, već mirnim i spokojnim gradićem u kojem je jedina buka ona galopiranja konja i uzvika njihovih jahača. Melem za uši.

Arhitektura na Malti također je veoma zanimljiva; ako s ceste ugledate dvokatnicu, znajte da ima još barem dva kata ispod zemlje, a WC možete pronaći kao izdvojeni mali objekt na ravnim krovovima kuća. Koračajući nesigurnim ulicama, lako možete steći dojam da ste izgubljeni u nekom labirintu jer vam u jednom trenu sve može početi izgledati jednako - svaka kuća jednako visoka i široka, nijedna nema fasade, ispred svake je malo dvorište s kapelicom... Ali izgubiti se sigurno nećete jer su mjesta na Malti premala da bi vam se to dogodilo. Bez ikakva se straha možete uputiti u istraživanje drugog kraja otoka jer je to tek sat udaljenosti busom. Ono što također može iznenaditi jesu i cijene na Malti. Koristite li se javnim uslugama poput gradskog ili međugradskog prijevoza, cijene će vas iznenaditi u pozitivnom smislu. Sve se kreće oko jednog eura.

Cijene hrane i pića slične su našima. Dok je hrana nešto jeftinija, piće je ipak  skuplje, pogotovo ako se radi o vodi koja je tu izuzetno cijenjena. To ni ne čudi ako znamo da na Malti ne postoji nijedan izvor slatke pitke vode i da se tamo pitka voda dobiva procesom kojim se sol odvaja iz morske vode. Ta je voda tada popraćena pomalo bljutavim okusom i mirisom te se stoga na 'luksuz normalne vode' priviknuti turisti najčešće odlučuju na kupovinu uvozne vode, uz višu cijenu. U većini trgovina ne postoje računi, cijene pored proizvoda, barkodovi, otkucavanja na kasi…

Na Malti vrijedi nepisano pravilo da o cijeni odlučuje prodavač, a ta cijena varira ovisno o tome jeste li domaći ili turist i jeste li prodavaču manje ili više simpatični. Ono što ćete prvo vidjeti potražite li na internetskim pretraživačima slike Malte jest prekrasno tirkizno more. Stavite li ruku u malteško more, na pojedinim je mjestima nećete vidjeti u boji kože, već posve plavu. Pojava je to do koje dolazi zbog velike količine soli u vodi. Na svakom koraku nude se kraći izleti čamcem, na kojima vas ljubazni voditelji upoznaju sa zapanjujućim stijenama, zaljevima i jezivim prolazima koji oduzimaju dah. Pogledate li slike mora s takvih izleta, primijetit ćete da se boja mora u rasponu od jednog metra može drastično promijeniti od gotovo prozirne, preko plave, tirkizne, do tamno zelene. Ne, to nije nikakva varka, to je jedna od onih čari koje samo Malta ima.

Na Malti se može pronaći ponešto za svakoga: za one željne upoznavanja kulture - 365 crkava (po jedna za svaki dan u godini, kako se tamošnji stanovnici znaju hvaliti), dva hrama stara preko 5.000 godina, katakombe Sv. Pavla, botanički vrt, simpatična ribarska sela, luka na kojoj je sniman poznati film 'Troja', mnoštvo utvrda, grad malteškog stakla Mdina i autobusi iz 1. svjetskog rata bit će prava stvar. Za mlade i djecu preporučam posjet Popajevom selu (tako je, ovo je selo u kojemu je sniman film o poznatom mornaru i njegovoj Olivi) i grad zabave, St. Julians, čije su ulice samo poredani disko klubovi i kafići, a u jednom od kojih svakako morate probati Cisk, izvorno maleteško pivo. Zvuči zanimljivo? Onda uhvatite prvi avion za Maltu i već za dva sata biti ćete okruženi novim, zapanjujućim svijetom iz vaše najluđe mašte.