Pacijent(ica) će, na primjer, jesti i piti manje te spavati puno više. Neće ustajati iz kreveta i možda će postati delirična. Na kraju će se disanje usporavati sve dok ne preuzmu agonalni zvukovi disanja. Možda će čak doživjeti i 'popravljanje' ili nagli porast energije i mentalne jasnoće danima prije zadnjeg daha, objašnjacnila je medicinska sestra.

Fizičke promjene tijekom umiranja

Ovaj opis pruža realnu i utješnu perspektivu na proces umiranja, prikazujući smrt kao prirodan dio života koji tijelo instinktivno zna kako proći. Scena je temeljena na stvarnim događajima iz života Molly Kochan, koja je 2015. godine dobila terminalnu dijagnozu raka dojke i krenula na putovanje sve do svoje smrti četiri godine kasnije. Kochan, koja je umrla u dobi od 46 godina, dokumentirala je svoja iskustva u podcastu sa svojom najboljom prijateljicom Nikki Boyer, što je inspiriralo TV seriju 'Dying for Sex'.

Mijenjanje percepcije smrti

'Postoji pretpostavka, što je razumljivo, da umiranje nije nešto što publika želi gledati. Čini se previše strašno ili tužno', kaže Kim Rosenstock, sukreatorica, scenaristica i izvršna producentica serije. 'Tako smo osjetili da imamo priliku prikazati smrt na drugačiji način. I time, nadamo se, učiniti smrt čak i malo manje misterioznom i strašnom.'

Do određene mjere, svaka smrt je jedinstvena jer ovisi o dobi osobe, zdravstvenom stanju i razlogu umiranja, kaže Julie McFadden, hospicijska medicinska sestra i online edukatorica iz Los Angelesa u Kaliforniji. Ali za one koji nisu pogođeni traumatskim događajem, poput prometne nesreće, većina ljudi će doživjeti određene faze i simptome.

'Pismenost o smrti' smanjuje strah

Stručnjaci kažu da znanje o smrti - što nazivaju 'pismenost o smrti' - može stvarno pomoći u smirivanju strahova od umiranja. Razumijevanje što se događa tijekom umiranja može:

• Smanjiti anksioznost oko nepoznatog
• Pomoći obiteljima da se pripreme
• Omogućiti dostojanstveniju smrt
• Ukloniti misterij koji okružuje proces

Stručnjaci naglašavaju da je edukacija o smrti ključna za prevladavanje straha i omogućavanje ljudima da se nose s ovim prirodnim procesom na zdraviji način. Ovaj pristup pomaže ljudima shvatiti da je smrt, unatoč tome što može biti emocionalno teška, prirodan biološki proces koji tijelo instinktivno zna kako proći.

Što se događa mjesecima prije smrti

Mjesecima prije smrti počinje faza prijelaza, kaže McFadden. To uključuje više vremena provedenog u krevetu, manje jedenja i pića te potrebu za više pomoći s dnevnim zadacima poput oblačenja i odlaska u toalet. Tijekom ovog vremena može biti teško pratiti razgovore, a san će zauzimati većinu dana.

Ova faza može biti posebno teška za uočavanje kod ljudi koji imaju stanja poput demencije ili Parkinsonove bolesti, dodaje McFadden, jer znakovi odražavaju one njihove bolesti. Faza prijelaza također može uključivati 'odvajanje od svijeta' na način koji čini da vrijeme prestaje postojati, kaže Cole Imperi, stručnjakinja koja proučava smrt, umiranje, tugu i gubitak. Osjetila će također početi otupljivati, kaže ona, pa vid, sluh, okus, miris i dodir neće biti tako intenzivni.

'Kada umiremo, naša tijela postaju manje efikasna u funkcioniranju poput sata. Zbog manjeg unosa hrane i pića, u ovoj točki moguće je ući u ketozu - stanje u kojem tijelo sagorijeva mast za energiju umjesto glukoze'. Imperi kaže da neki ljudi mogu doživjeti olakšanje boli ili euforiju kao rezultat, ali nije potpuno jasno zašto. Neka istraživanja sugeriraju da se neurotransmiter GABA povećava tijekom ketoze, što vas čini mirnim, dok se kortizol, hormon stresa, smanjuje, kaže Imperi. Ova faza predstavlja prirodan proces prilagodbe tijela na nadolazeću smrt, s promjenama koje mogu pružiti neočekivano olakšanje i mir. Svi ovi simptomi će se pogoršavati do posljednje faze života, koja se naziva 'aktivno umiranje', kaže McFadden. Ovo može početi nekoliko dana ili sati prije smrti. Uglavnom je osoba bez svijesti, kaže ona, a disanje i otkucaji srca mogu postati nepravilni.

'Oporavak' prije smrti

Ova faza je također kada se događa 'oporavak'. Oko trećine umirućih ljudi prolazi kroz ovaj nagli nalet mentalne jasnoće neposredno prije smrti, prema McFadden. Za kratkih nekoliko dana, sati ili čak minuta, osobe se vraćaju, imena voljenih se pamte i omiljena hrana se ponovo žudi. 'Nema definitivnog znanstvenog razloga zašto se ovo događa', kaže Imperi. Također je vrlo uobičajeno, u bilo kojem trenutku tijekom aktivnog umiranja, da se dožive halucinacije ili vizije koje obično uključuju voljene koji su preminuli. Imperi kaže da umirući ljudi često govore o potrebi da spakuju kofer ili čekaju da ih pokupe na aerodromu.

Terminalne sekrecije

Posljednja stvar koja se događa prije smrti je promjena u obrascu disanja koja se naziva Cheyne-Stokes respiracija, kaže Imperi. Poput ribe van vode, osoba doživljava seriju brzih udaha praćenih dugim periodima bez disanja. Kao rezultat, ne može progutati sluz ili pljuvačku, pa se zgušnjava i nakuplja u zadnjem dijelu grla, čineći da svaki udah zvuči malo grgljavo. Ovi zvukovi se nazivaju terminalne sekrecije, obično poznate kao 'hropac smrti'. 'Premda zvuči bolno, Cheyne-Stokes disanje ne boli - baš kao i većina procesa aktivnog umiranja', kaže McFadden.

'Umirući čovjek je kao beba', kaže McFadden. 'Bebe ne mogu reći da su gladne ili da im niču zubi, ali možete reći da nešto nije u redu po tome kako se ponašaju. Umirući ljudi su isti.'

U američkoj kulturi, smrt se uglavnom vidi kao katastrofa koju treba izbegavati po svaku cijenu', kaže Rosenstock. 'Bilo je važno za nas da prenesemo proces umiranja na istinit način'. 'Normalno je plašiti se smrti jer je u našoj prirodi da preživimo', kaže Imperi, ali najbolji način da se uguši strah od umiranja je da se obrazujete. Nekoliko studija pokazuje da što više učimo o smrti i razmišljamo o njoj, to imamo manje anksioznosti oko doživljavanja.

Jedan od najtežih dijelova umiranja je gubljenje kontrole, kaže Imperi, a obrazovanje o smrti može pomoći da se lopta vrati u vaš teren. S druge strane, neki ljudi mogu pronaći osjećaj kontrole odbijanjem da saznaju više o tome što se dgađa njima ili njihovom voljenom, dodaje Imperi, što može biti jednako terapeutsko. 'Izgrađeni smo za smrt baš kao što smo izgrađeni za rođenje', kaže McFadden. 'Što više razumijemo to, bolje ćemo živjeti - i mirnije ćemo umrijeti.' Razumijevanje procesa smrti može značajno smanjiti strah i anksioznost, omogućavajući ljudima da se nose s ovim prirodnim procesom na dostojanstven i miran način.