#DOBREPRIČE

[FOTO] Utoplit će vas na prvi pogled: Vuneni tepisi koje rade Ivana Ezel i njezini roditelji prava su umjetnost, pa nerijetko završe na zidu

21.08.2022 u 18:30

Bionic
Reading

Jeste li ikad u nekom prostoru osjetili da mu nedostaje topline? Mnogima se to čini kao problem osobito nakon uređenja kada nedostaje osobnog dodira i dekora. Uz razne dekor predmete - svijećnjake, svijeće, ogledala, satove, slike i posude za cvijeće, prostor se možete oplemeniti i utopliti tepihom. Čupavi, nježni, mekani, topli od vječnog materijala koje stvaraju Ivana Ezel i njezini roditelji Nada i Ive Jandrić, griju već i na sam pogled. Ideju da se uhvate u koštac s vunom dobili su usred ljeta, a danas se već pet godina bave čitavim procesom - od njezine obrade do izrade proizvoda

Prekrasan i originalan dizajn, izrađen ručno, uvijek izaziva estetski užitak i zanimanje. Osim dekorativnosti, tepisi imaju i vrlo praktičnu svrhu. Skupljaju prašinu, štite pod od urezotina, griju i noge, a Likemee tepisi mnoge će ostaviti bez daha. Ivana Ezel, vlasnica brenda i obrta Vrtlog ideja ispričala nam je kako je krenula njihova priča.

'Vrtlog je nastao prije 10 godina, ali, baš kako samo ime kaže, to je ispočetka baš bio vrtlog ideja koje su se izmjenjivale, analizirale, isprobavale, ali niti jedna se nije zadržala jer baš niti sa jednom nisam bila 100 posto da je to to i da se time strastveno želim baviti te da u tome vidim budućnost. Kasnije sam shvatila da mi je oko svake prijašnje ideje nedostajala kompletna priča, a vuna to svakako ima, no o tome nešto kasnije.. Tek tamo negdje prije otprilike pet godina, sjedile smo mama i ja na kavi u jednom lokalnom kafiću u Dugom Selu kad se ideja rodila. Sjećam se bilo je vruće ljeto, sredina kolovoza i prepričavale smo dojmove o dokumentarcu koji smo dan prije odgledale a kojem je tema bilo zagađenje okoliša među kojima se našla i vuna. Nikako nam nije bilo jasno da se vuna našla među zagađivačima i to nam se činilo baš krivo pa smo si odlučile dati u zadatak to malo dalje istražiti i vidjeti zašto je to tako', priča nam Ivana i odmah nam objašnjava - zašto baš vuna. Kaže daje vuna imala cijelu priču koju prijašnje ideje nisu imale.

'Vuna je jedan od najstarijih ako ne i najstariji materijal u povijesti civilizacije koji se koristi dan danas a koji se koristio i davno u prapočecima otkad ovce postoje. Ljudi su uvijek imali koristi od vune i vrlo rano su shvatili vrijednost i prednosti koje vuna kao materijal pruža, od savršenih karakteristika kao što su super hidro i toplinska izolacija, ne samo kao odjevni predmet već i kao građevinski materijal do njezine globalno popularne mekoće i udobnosti kao što je merino vuna i da dalje ne nabrajam jer mi se teško zaustaviti', priznaje.

Ističe kako je riječ o bezvremenskom materijalu koji ako je izdržao do današnjih vremena očekuje da će dočekati i budućnost, kakva god ona bila.

'To je glavni razlog za onu strast i finalnu odluku, zašto baš, vuna. Mislim da je budućnost itekako vunena jer smjer kojim idemo je neodrživ, kulminacija proizvoda od plastike i hiperprodukcije svega i svačega ima svoj kraj, čak mislim da je već i krenuo početak kraja. Ljudi, i tu čak najviše mislim na mladu generaciju već doživljava neko novo osvještavanje i kreću s buntom protiv svega, pa tako i svega što je hiper. Počinju se polako, ali sigurno kretati u smjerovima pojednostavljivanja života i vraćanja svemu dobrome što je prošlost donijela, a tu je svakako vuna, unikatnost izrade predmeta rukama u malim količinama i polako, te smirujući efekt koji manualni rad donosi a koji je više nego potreban u današnje vrijeme brzih promjena i svakodnevnog stresa', smatra naša sugovornica.

I dok su roditelji umirovljenici, Ivana je zaposlena u korporaciji. Otkrila nam je kako balansira s oba posla.

'Na samim počecima sam aktivno sudjelovala u svim procesima, od pranja vune, raščešljavanja vune rukama i finog češljanja na za to predviđenom manualnom uređaju. Bili su to sami počeci, ljeto, godišnji odmori i vrijeme učenja i isprobavanja, te sam svaki vikend bila kod svojih na selu i od jutra do mraka bila samo u vunenim oblacima Zatim je došla prva zima pa se cijeli proces preselio na ekran gdje se malo pomalo učilo o cijelom procesu obrade, jer nije dovoljno vunu samo oprati i osušiti, zapravo to je cijela nauka, zato se vunom bavi jako malo ljudi, jer tu treba baš puno raditi i učiti, a nije baš niti da je čisto niti da uvijek miriši', kaže nam.

Naglašava da je najveći dio oko edukacije odradila njezina mama koja je satima, danima, tjednima, mjesecima odgledavala nebrojene videe na jezicima koje ne razumije (od engleskog, ruskog, rumunjskog), učila gotovo isključivo gledajući što se u videu pokušava objasniti.

'Svaka joj čast na tome, koji trud! Ja sam za to vrijeme bila podrška, najviše sam se bavila istraživanjem oko nabave potrebnih alata i materijala koji su nam bili potrebni za procese. No u jednom trenutku je privatni život preuzeo svu moju pažnju jer su na svijet odjednom odlučile doći dvije curice i tu je s moje strane nastupila pauza dok su roditelji nastavili i dalje učiti, raditi, isprobavati ne znajući što će budućnost donijeti, no strast je i dalje tinjala', iskrena je Ivana. Prisjetila se kako su naučili filcati i gdje su nabavili osnovne alate.

Osnove filcanja online

'Osnove filcanja se sve češće i češće podučavaju već u vrtićima, ali uglavnom mokro filcanje sa sapunom i vodom. Naš proces je suho filcanje s ručno izrađenim alatima s iglama za filcanje. Cijeli proces je mama naučila online putem brojnih videa ali to je proces koji se najviše uči isprobavanjem jer kod vune je najveći faktor vrsta vune. Naime naišla sam na podataka da na svijetu postoji oko 1.000 pasmina ovaca; sve da ih je i upola toliko to je strašno velika brojka koja prvenstveno govori o složenosti obrade vune, jer svaka vuna zahtijeva svoj proces', objašnjava.

Napominje kako nisu sve vrste vune za obradu. 'One koje jesu se kreću od vrsta kao što su merino, za koju su valjda već svi čuli a koja je divna i za obradu i za nošenje čak i na goloj koži, pa sve do graničnih vrsta kojima se izrađuju predmeti koje radije ne bi imali na koži ali svakako bi voljeli od njega imati neki lijepi uporabni ili dekorativni predmet. Tu negdje na pola puta je naša autohtona pasmina Prameneka, koja je najraspostranjenija na prostorima biše Yu i upravo je ona ta koju najviše koristimo u našoj proizvodnji. Počeli smo s njom jer smo inicijalno jedino i imali nju na raspolaganju. Otac je iz Like iz okolice Plitvičkih jezera pa je tako prva vuna koju smo ikad obradili, a koju nam je poklonila rođakinja kao punjenje za jedan jastuk, upravo s tih prostora', rekla nam je i s ponosom nastavlja:

'Gotove sve alate koje koristimo je napravio moj otac koji je čarobnjak, ako mene pitate, život ga je prisilio da sve što zna sam nauči jer život u Lici nije nikad bio niti lak niti obećavajuć. Tako da je sve ručne alate s iglama za filcanje napravio on, u svim formatima od po dvije igle do onih većih s 5, 10 ili 20 igala. Izradio je grubu grebenaru u potpunosti gledajući samo videe i slike, a kasnije ju je spojio na struju. Zatim sam ja iz Engleske nabavila fine češljače jer ih kod nas nigdje nema za kupiti, pa je i njih spojio na struju. Uglavnom sve što mama i ja smislimo, pokažemo sliku, kaže on: 'To se može!', opisala je Ivana.

Pitamo je koliko je kod nas popularno filcanje budući da nema puno njih koji se bave time. 'Filcanje je kao što sam spomenula popularno kao aktivnost zabave za djecu, zatim neki entuzijasti se bave izradom šlapa, što postaje ozbiljno rastući trend na platformama kao što je Etsy, a jedno vrijeme je abnormalno bila popularna i prodaja pletenih deka od nefilcane, samo češljane vune koja je poharala svijet i dosegla vrtoglave cijene a koja je zapravo bila samo skupo plaćena golema količina mekane vune koja se već kod prve uporabe počela jako 'fucati', te je često kupce skupih deka dovodilo do ludila jer prekrasno prezentirane i poslikane deke su zapravo imale jednu veliku manu a to je da nisu bile filcane', kaže.

'Grije kao sunce'

'Predmeti od vune, a posebno od mekane, se redovnom i čestom uporabom sami po sebi taru, što je apsolutno normalna pojava, to nije nikakva mana, to je proces koji je očekivan, ali kada se to ne uzme u obzir i napravi predmet koji se prodaje po visokoj cijeni a da ga pritom ne prati uporabna kvaliteta onda dolazimo do problema gdje vuna dolazi na loš glas kao loš materijal, što apsolutno nije istina, jer nema ljepšeg osjećaja od zagrljaja fine vunene dekice koja grije kao sunce. No uvijek će postojati kratko-živući trendovi, fotogeničnost Instagrama i brza zarada koji u drugi plan stavlja kvalitetu i istraživanje pa se sada stvari moraju retrogradno ispravljati. Ovo je samo bila anegdota, ali da pokušaja ima, ima, no ne uvijek promišljenih, tako da bih se usudila reći da danas pravu, kvalitetnu tehniku filcanja koriste zapravo ljudi koji su tu tehniku naučili prijenosom običaja od znalaca iz nekih prijašnjih vremena te u želji očuvanja tradicije ulažu silan trud da se znanje ne izgubi. No optimistična sam da će u budućnosti ipak biti drugačije', poručuje Ivana.

Prvo čime su izradili bio je filcani plosnati jastuk za stolicu. 'Mali okrugli da uopće vidimo kako je to raditi s vunom. Naravno da nije bio niti savršeno okrugao, nisi savršene debljine na svim dijelovima, ali mi smo bili neizmjerno ponosni na naš prvi uradak. Bio je prirodne natur bijele boje, nije imao nikakav dizajn na sebi. Nije mogao biti običniji a nama je bio najljepši na svijetu', govori nam. Zanimalo nas je tko je u obitelji za što zadužen.

'Premda su roditelji u vrijeme mog skretanja fokusa na obitelj nastavili raditi na učenju i usavršavanju postojećih tehnika, ja sam prodisala tek prošle godine u ovo doba i počela malo krasti vremena od obitelji i redovnog posla u korporaciji. To su bila toliko minorma razdoblja, obično kasnije navečer kad bi djeca zaspala ili u pauzi za ručak na poslu gdje bih proučavala kako se podiže web shop, kako napraviti Instagram profil za biznis i tu sam krenula šiziti jer me vrijeme pregazilo i sve mi se činilo užasno komplicirano', iskrena je.

Ali malo pomalo podigla je prvo Instagram a do kraja godine i web shop. 'Web shop je na neki način potreba jer je to business karta i sve popularne platforme za oglašavanje uglavnom traže da ga imate jer bez njega ne funkcionira pola stvari. Za sada nam je samo trošak, ali lijepo ga je imati. Na Instagramu smo aktivni koliko vrijeme to dopušta, komunikaciju obavljam ja, oglašavanja također, materijale za feedove, reelove i slične aktualne potrepštine opet ja kad stignem i kad se vrijeme ukaže. Dakle nimalo planski ali bolje išta nego ništa', tvrdi.

Obrada vune ide u fazama koje traju danima, nekad i tjednima. Doznali smo koliko je otprilike potrebno za nastanak jednog i u čemu je njihova najveća posebnost. 'Ovo je najčešće pitanje koje nam postavljaju i na njega nema konkretnog odgovora. Postoji jedno 4-5 faza u obradi. Prvo pranje koje traje danima, barem 5 namakanja i ispiranja, ovisno i stanju sirove vune koju nabavimo, odnosno koliko je masna i prljava. Zatim sušenje na zraku, onda grubo grebenanje, doslovno rastrgavanje na manje komade, pa ručno trganje i čišćenje od grančica, čičaka i sl., do finalnog finog raščeljavanja na češljaču koji je malih dimenzija jer većeg od ovoga nema za kupiti, sami ga ne možemo napraviti jer nema materijala, a sljedeći po veličini je već industrijski o kojem za sada možemo samo sanjati', kazala je i nastavila:

'Kada se sve ove faze rade, radi se tako da se počisti što više vune, pričamo o 5-30 kila, možda i više. Samo raščeljavanje od grubog do finog najduže traje jer je proces zaista dug, vuna je lagana i očistiti samo jednu kilu vune je puno posla. No jednom kad se sve faze završe, materijal je spreman i sljedeći korak je jedino dizajn. Ovaj korak je jedini koji se može vremenski izmjeriti jer pričamo o jednom komadu koji opet ovisno o debljini, dimenzijama i složenosti dizajna, a može trajati od par dana do par tjedana', rekla je. Dotakli smo se i reakcija kupaca.

'Ljudi obično ne znaju o čemu se radi, pa dođu zbunjena lica, prvo dodiruju, doživljavaju a onda tek postavljaju pitanja. Većinom nisu nikada vidjeli ništa slično pa pokušavaju uopće sebi u glavi objasniti u što gledaju. Zatim neki ljudi znaju o čemu se radi pa ih to baca u nostalgiju za mlađim danima kada su tako nešto i sami imali, ili kada su im bake radile predmete od vune, Nađu se tu i entuzijasta koji bi rado da i njih naučimo tehnici. Uglavnom jako nam je zabavno jer je vuna stvarno odlična tema za svaki razgovor. Ili je više praktički nema, pa je dobro pričati o tome kako se napokon radi na vraćanju vune u ponovnu upotrebu, ili se priča o dizajnu: drugim riječima tepih a koji nije klasično tkan na tkalačkom stanu, a tema može biti i činjenica da radimo i na osvještavanju da ovčja vuna nije otpad, niti da je ovčje runo jedino s podlogom od kože te se tu da razvezati tema i na eko, animal friendly razmjere kojima nikad kraja', istaknula je Ivana i ispričala koji se proizvodi najviše traže i kakav tip kupaca obično kupuje njihove tepihe.

'Ovčja runa su također svevremenski dizajn. S njima svaki interijer dobiva na toplini a i daju prostoru poseban karakter. jedini je problem taj da bi se dom ukrasio komadom lijepog runa svi znamo da ovca u procesu strada. U našem slučaju ovaj tip tepiha napravili smo tako da smo uredno ošišana runa sa stražnje strane ufilcali. Ta ufilcana podloga ima istu funkciju kao koža a to je da se runo ne raspadne i da drži oblik', opisuje nam.

Zanimljivo je kod svih njihovih tepiha da su lagani a i sam dizajn dozvoljava da svi tepisi zapravo mogu biti i dekori za zid. 'Mi stalno pričamo o tepisima ali ljudi dosta često vide naše tepihe i kao savršen ukras na svom zidu. S obzirom da je naš proizvod nesvakidašnji, luckast i zahtijeva viziju doma u kojem se uklapa, rekla bih da su naši kupci prije svega osobe s izraženim karakterom', napominje. Rekla nam je ponešto i o planovima, željama, zamislima.

'Zamisao je da se nastavimo razvijati i učiti svaki dan kao i do sada, a želja mi je svakako okušati se u nekim velikim formatima u budućnosti. Tu mislim na naše trenutne kapacitete gdje nam je neki maksimum napraviti tepih cca promjera 2m. Uvijek me fasciniralo kako umjetnici rade velike formate svojih djela, dan danas mi je to baš wow, pa bih voljela vidjeti kakav je to osjećaj raditi i napraviti nešto veliko. A ostale želje i željice su svakako da imamo podršku od strane ljudi kojima su naši tepisi/dekori za zid zanimljivi pa da se nastavimo igrati s vunicama i dalje', zaključila je Ivana.

  • +15
Likamee Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić