Na ovogodišnjoj dodjeli Nagrada Grada Zagreba slavila je i jedna pravna osoba, Treći program Hrvatskog radija. Bilo je to iznenađenje, ali izuzetno ugodno, svima koji se mogu ubrojiti u i ne tako maloljudnu sljedbu slušatelja i štovatelja te za domaću medijsku sliku sasvim izuzetne pojave.

Međutim, sličnih programa ima u svim državama, i kulturama, koje drže do sebe, ali uvijek u sklopu neke vrste nacionalne radijske mreže, jer komercijalni mediji ne trpe polusatne emisije o znanosti i umjetnosti, pogotovo ako pritom nisu sponzorski naklonjene i pokrivene te ako nisu populistički obojene.

Stoga je slušateljima koji cijene takvu tematiku, klasičnu i ostale vrste glazbe, kakve se u eteru teško može i zamisliti, činjenica da postoji Treći program – neprocjenjiva. Nagrada je tek priznanje za desetljeća rada zbog kojih se danas ta grana prisavskog poslovanja može svrstati uz bok sličnim europskim primjerima.

Za cjelokupni sadržaj odgovorne su tri hijerarhijski ravnopravne urednice: Đurđa Otržan, u čijoj je ingerenciji klasična glazba, Željka Turčinović, koja vodi Dramski program Hrvatskog radija, i Rajka Rusan kao urednica Kulturno-znanstvenog govornog programa. Da se njih tri dobro slažu, potvrđuje i konsenzus oko 'idealnog' omjera zastupljenosti glazbe i govora na Trećem, koji iznosi tri četvrtine u korist glazbe, što je 'zlatni rez' koji zadovoljava i slušatelje i međunarodne uzuse.

Svoj odnos prema radiju svaka od njih različito definira. 'Slušanje je starije od pisma. Slikom se ljudi osvjedočuju. Ljudi su oduvijek učili slušanjem, ali i razvijali imaginaciju. A bez imaginacije nema stvaranja. Radio je tek suvremeni vid prastarog razvijanja imaginacije slušanjem', objašnjava Đurđa Otržan.

Rajki Rusan je važan radio kao medij, a posebno Treći program, zato što je 'jedna od vrijednih stvari nastalih na hrvatskoj medijskoj i kulturnoj sceni koja je uspjela opstati jer ima pamćenje o sebi, ljudima, društvu i kulturi, koje seže malo dalje od prošlotjednog izdanja ovog ili onog tjednika, ove ili one emisije, ili jučerašnjeg koncerta'.

Sa svoje strane, Željka Turčinović vidi Dramski program kao mjesto 'gdje medij prerasta u umjetnost', a potvrda njezinih riječi može se naći u brojnim inozemnim, ponekad i najvećim, međunarodnim nagradama.

Funkcija HRT-a kao javnog servisa možda se najbolje vidi upravo na primjeru Trećeg programa.

'Dramski program otvara prostor mladim dramatičarima i dramaturzima, glumcima i redateljima da prvi put rade i čuju svoje drame u profesionalnoj realizaciji. U našim emisijama surađuju hrvatski pisci, dramaturzi i prevoditelji svih naraštaja i radio je bitna stepenica u njihovoj profesionalnoj afirmaciji. Mnogi strani pisci svoja su prva pojavljivanja u prijevodu na hrvatski jezik doživjeli upravo u našim emisijama', navodi Željka Turčinović.

Sličnu funkciju ima i glazbena redakcija, jer ona prati realitet domaćeg glazbenog ili ozbiljnoglazbenog života, ali i potiče nove izvedbe i nove snimke nepoznatih i dosad neizvođenih djela te tako stvara jedinstvenu arhivu, na što je i obavezna svojom ulogom javnog servisa.

Sadržaj Trećeg programa stvaraju izuzetne i kreativne osobnosti za koje, tvrdi Rajka Rusan, i nije presudno vole li radio i jesu li 'radijski' ljudi: 'Netko radi za radio jer je to jedini medij u kojemu se želi ili može izraziti, drugi zato što je stanje na medijskom tržištu takvo da je Treći program ostao jedan od rijetkih medija koji i dalje želi i može održavati obuhvatni kulturni i znanstveni program, u kojemu sudjeluju domaći autori, s vlastitim autorskim pristupom, kojima se ne nameće što i kako trebaju birati teme, na koji način pisati, niti kakav stav zauzeti.'

Bogatstvo sadržaja koje nudi govorni dio Trećeg programa ode u eter ili 'u vjetar'. No pored nekoliko publikacija, kao što je časopis Treći program ili edicija 'Portret umjetnika u drami', postoji i internet. Na webu bi se od jeseni, kad bi HRT trebao postati multimedijska kuća, trebalo pojavljivati još više sadržaja, unatoč problemima koje reemitiranje na zahtjev postavlja u smislu autorskih prava.

Stoga, sigurne su sve tri 'šefice' Trećeg programa, pred njim stoji svijetla budućnost unatoč čestim crnim prognozama koje najavljuju nestanak radija uopće uslijed tehnološkog napretka.

'Ako se na radio u njegovoj spoznajnoj funkciji gleda kao na nešto preživjelo, to nije osuda medija, nego simptom akulturacije i guranja kulturnih sadržaja u treći i četvrti plan', smatra Đurđa Otržan.

Rajka Rusan je također optimistična: 'Radio, kao ni knjiga ili kazalište, neće nestati. On, naravno, prolazi kroz mijene, ali će opstati kao važan komunikacijski kanal, ponekad i nezamjenjiv. A nema nikakvih ograničenja onoga što ljudi žele komunicirati.'