Domaćem RTL-u 'Samo nebo zna' nije prvi reality show u kojem se igraju vrtuljka ljubavi, ali bi navodno trebao biti fora jer projicira potencijalnu budućnost glavne junakinje i njezinih kandidata za partnere. Time se, naravno, cilja na sanjarenja onih prosječnih i najbrojnijih u istraživanjima tržišta i publike (lijepo uređeni stanovi, slike s putovanja s dječicom i slično), a kandidate gura u situacije u kojima će, zbog zadovoljenja prizemnih potreba za šarencijom, samopoštovanje morati ostaviti u garderobi prije snimanja
Na prvi je pogled riječ o bezazlenoj zabavi za raju, serijalu kakvima vrve strane televizije, a u kojima idealnog partnera na temelju ovih ili onih kriterija traže predstavnici svih živih slojeva društva, od farmera preko rockera pa do razmaženih pripadnica jet seta. Koncept je relativno jednostavan: jedna neudana žena na uvid dobiva slike šestorice muškaraca, ali preuređene tako da predviđaju njihov izgled za dvadesetak godina, pa onda od te šestorice bira četvoricu. Potom s četvoricom provodi jedan dan te na temelju tog dana i razgovora sa svakim u četiri oka bira dvojicu, a zatim joj RTL prikazuje kako bi izgledala njezina budućnost s jednim, a kako s drugim. Navodno im analiziraju financije, planove povezane s karijerom i još sto drugih stvari pa na temelju svega toga prikazuju - pretpostavljam - najbolju moguću varijantu zajedničke budućnosti. Onda glavna junakinja tamo nešto s njima baulja po tim kućama i stanovima, pokušava skuhat večeru za prijatelje i obitelj i blabla te na kraju na temelju svega toga odluči s kojim će od te dvojice izaći na spoj i čiča miča. Idemo na drugu ženu i drugih šest kandidata.
To bi otprilike bio cijeli koncept novoga RTL-ova serijala 'Samo nebo zna'.
vezane vijesti
Moglo bi se, naravno, razgovarati već i o tome koliko je sam koncept problematičan, koliko je cijelo to režiranje privlačnosti, sparivanja, predviđanja budućnosti i sličnih aktivnosti na televiziji zatupljujuće i lažno, koliko je uvredljivo bazirano na najmanjem zajedničkom nazivniku gledatelja i njihovih pretpostavljenih (ili statistički istraženih) sanjarenja o sigurnoj budućnosti u kući s kožnim trosjedom, ali iako svi ti prigovori stoje - besmisleno je. Kao što rekoh u prvom odlomku, sve su svjetske televizije prepune takvog smeća, takvi sadržaji stalno pronalaze svoju publiku, a RTL se u Hrvatskoj specijalizirao za takvu ponudu. Čak bi se i - kad bih se spustila na njihovu razinu, što je u ovakvim situacijama neizbježno - moglo reći da su barem u tome inventivni i svako malo izbace neki novi (doduše, licencirani) format, ali ajme majko.
E, sad, izvedba. Temeljito sam pogledala samo cijeli put prve kandidatkinje, a na drugoj već pomalo izgubila strpljenje, no izvedba je ono što ovaj serijal od običnog trasha pretvara u megaglupost koju ti je istinski neugodno gledati. To da televizije za ovakve serijale odabiru kandidate koje bismo u stvarnom životu pri najvećoj blagonaklonosti nazvali mustrama već je odavno jasno jer bi ljude s ponešto osobnog integriteta i vrijednosti bilo iznimno dosadno gledati u realityju, ali ono što me posebno ljuti jest to što se posebno ističu i potiču njihove najgore osobine i stavovi te ih se onda prikazuje kao živopisan element ličnosti. Primjerice, kandidatkinja u prvoj rundi - izvjesna blogerica Dora - imala je tipičnu spiku patrijarhalne princeze, iskazanu u stereotipu: 'Ja bih da je muškarac s kojim živim moćniji i jača ličnost od mene, ali da me nosi kao malo vode na dlanu' ili seljački rečeno: ja bi' mrklu mačo-seljačinu, ali da me ne tjera da kuham i pospremam. A onda se sve to prikaže kao da je dotična zapravo vrckava žena-zmaj.
Poprilično je odurno i to kako se kandidate postavlja u situacije u kojima mogu unaprijed zaboraviti na bilo kakvo samopoštovanje ili vlastitu odluku o tome što će o sebi i na sebi otkriti, a što neće - umače ih se u jacuzzije, naganja po livadama i tako dalje, dok njihova 'kraljica' sjedi pred njima u diskretnom negližeu i prepudranog nosa, postavljajući im kvaziintimna pitanja. Istinabog, nakon tolikih emisija u kojima se uglavnom žene tretiralo kao meso na izložbi pred grintavom gomilom muškaraca, neki će možda ovo doživjeti kao pravedničku osvetu, ali sve je to zapravo popriličan bljak i objektifikacija je objektifikacija kakav joj god šešir nataknuo i koju joj god pjesmicu Justina Biebera pustio u pozadini.
Kad se sve zbroji i oduzme, 'Samo nebo zna' serijal je koji uopće ne bi trebao postojati, a ovakav kakav postoji još je k tome i nelagodan, besmislen i dosadan te vrlo očito usmjeren na ono što si RTL-ovci misle da jesu ili bi trebale biti sanjarije mladih neudanih žena u Republici Hrvatskoj: muž koji dobro stari, stan u kojem ima dovoljno soba, automobil s pet vrata i obiteljski album u kojem se nalazi slika Eiffelova tornja. Pritom još i postavka da se sve to može 'zaraditi' ako vješto ili pametno odradiš jednu obiteljsku večeru te se svidiš njegovim prijateljima. I ako poslušaš savjete vrhunskih stručnjaka kao što su Maja Vučić, Bruno Šimleša i vidovnjakinja Vera Čudina.
Stvarno su nas procijenili kao visoko zahtjevnu publiku. Ako za dvadesetak godina još bude televizije, samo nebo zna do kakvog će nas novog dna odvesti. Možda napokon do igara gladi. To bi barem bilo zanimljivije od ovoga.
