U dobi od 30 godina kod Ludwiga van Beethovena pojavila se bolest srednjeg uha koja je postepeno napredovala te u konačnici rezultirala gluhoćom.

Kada mu se sluh tek počeo pogoršavati, preferirao je niže i srednje tonove u svojim kompozicijama.

Nakon što je postao u potpunosti gluh ponovno je počeo koristiti visoke note, tvrde stručnjaci sa Sveučilišta u Amsterdamu.

Prema njihovim tvrdnjama, novo otkriće objašnjava zašto se Beethovenova glazba dijeli na tri razdoblja. Rane skladbe, u razdoblju kada nije imao problem sa sluhom (1798-1800) obiluju visokim tonovima, nakon 1810, u srednjem razdoblju stvaralaštva visoki tonovi bitno su smanjeni, da bi se ponovno vratili 1825, kada su među ostalim nastali Opus 127: Gudački kvartet br. 12 i Opus 132: Gudački kvartet br. 15.

Autor istraživanja Edoardo Saccenti kazao je da rezultati sugeriraju da je s pogoršanjem sluha Beethoven koristio niže tonove koje je mogao bolje čuti. Nakon što je u potpunosti izgubio sluh, vratio se počecima i visokim tonovima, a glazbu doživljavao samo u svojoj nutrini.

Ipak, stručnjaci priznaju da zaključci nisu konačni budući da je istraživanje obuhvatilo tek dio Beethovenovih skladbi. Za konačni rezultat bit će potrebna cjelovita analiza Beethovenova stvaralaštva.