Da živimo u čudna vremena jasno nam je već desetljećima. Kriteriji se mijenjaju – obično padajući ispod svake razine pristojnosti – sumrak svake pameti vidljiv je, smrkava se brzo jer mrak dolazi brzinom svjetlosti, kao što znamo. Da ovo nisu očajne jeremijade jednog starijeg gospona pokazat ću vam odmah.

Nekada, dok smo bili djeca, curice su jedna drugu upozoravale ako sjede nepristojno: pazi, slikaš! To se govorilo i u Srba i u Hrvata, provjerio sam. Takvo, pučkoškolsko i gimnazijsko, shvaćanje pristojnosti prevaziđeno je u 'društvu spektakla', kako su naše doba nazvali francuski situacionisti iz šezdesetih godina, jedna svadljiva post-nadrealistička sekta koja se vratila u modu među postmodernistima i ostalim žižekima. U društvu spektakla sve je dozvoljeno, dapače poželjno; što skandaloznije i neukusnije – to bolje. Ponovo se vidi da je televizija naprava hipnotička: nema te sramote kojoj se čovjek neće izložiti, samo da se vidi na sve većem ekranu. U tu štakorsku utrku počeli su se uključivati i političari koji sebe smatraju marketinški nadarenima. Počeo je moj drug Nenad Čanak svojim nastupima na TV Pink, gnijezdu i rasadniku upravo te skandalozne subkulture neukusa. Na pitanje da šta će mu ta blamaža, odgovorio je hladno da se to mnogo gleda. Dobro.

E, sada nam je taj isti Pink na tacni poslužio ni manje ni više nego predsjednika srbijanske vlade i Socijalističke partije Srbije i ministra unutarnjih poslova Ivicu Dačića. Kome se gadi tražiti to na YouTubeu, evo kratkog prikaza: neka zgodna šojka u veoma kratkoj i veoma dekoltiranoj kiklici prvo skida gaćice i navlači suknjicu koliko se može prema koljenima (ne može mnogo); onda premijer sa impresivnim osiguranjem ulazi u TV studio gdje ta šojka glumi voditeljicu i sjeda. Počinje intervju: šojka postavlja začudo dobro odglumljeno pitanje o tome da zašto ministri u Dačićevom kabinetu mogu imati švalerke, a ministrice ne. Dačić počinje odgovarati, ali u tome trenu šojka prekršta svoje duge noge u visokim štiklama i pritom pokazuje onu svoju žensku muku, prethodno oslobođenu gaćica; preko nje ide vesela digitalna naljepnica 'cenzurirano!'. Rez, kamera 2: Dačićeva punačka i rumena faca sa izrazom ugodnog iznenađenja.

Fotografskim rječnikom: ekspozicija – skoro sekunda; blenda – f: 5,6. Premijer je 'uslikan'.

Cura je kasnije izjavila da se 'nije obrijala' za tu priliku; valjda da se premijer ne zbuni u tako kratkoj ekspoziciji...

240210,240683,240522,240784

'Uslikani' premijer

E, sad: riječ je o emisiji koja se inače zove 'Nemoguća misija' i gdje razne javne ličnosti po principu skrivene kamere bivaju dovedene u čudne situacije. Do sada se vodilo računa barem o elementarnoj pristojnosti, kažu mi ljudi koji su to radili ranije. Ovaj intervju sa 'slikanjem' nastavio se uredno do kraja; bilo je to 11. siječnja. Producent je onda pitao Dačića je li se uvrijedio (nije) i može li to biti emitirano. Dačić je obećao javiti se, ali nije, pak su ovi s Pinka to pustili na internet računajući na administrativni princip 'šutnja je odobravanje'.

Nastao je svima poznati cirkus i veselje, a Dačić je promrsio da će 'pozvati na odgovornost' svoje osoblje iz kabineta (jednog od tri koje ima). Nešto nije izgledao uvrijeđen. Svi sretni, opće oduševljenje, nema štete, super zabava.

Neki drugi premijer, u nekoj drugoj državi, na nekoj drugoj televiziji i u neko drugo vrijeme pobjesnio bi, prekinuo bi intervju i zahtijevao od voditeljice da se smjesta pristojno obuče, ako već ne bi indignirano napustio studio i otišao svojim putem. Inteligentniji premijer odmah bi posumnjao da je o nekoj podvali riječ i reagirao sukladno – da koga oni misle zajebavati. U našim raskvašenim i mlitavim sustavima vrijednosti, međutim, stvari stoje tako kako smo vidjeli: ovi s Pinka misle da si takvu neukusnu drskost mogu priuštiti (i očito su dobro procijenili); Dačić misli da je ta ista neukusna drskost dopustiva. Publika se zabavlja. Spektakl.

To što je cijela ta vesela epizoda zapravo pornografska, dapače skaredna, ne zanima očito nikoga; čak ni prvog ministra. On je, naime, od Ibarske magistrale, zemljak i školski drug Cece Ražnatović s kojom i sam rado pjeva po kavanama; inače je sklon pjesmi i provodu, jer da se to u Srba cijeni. Tako smo – pored Pink kulture sa silikonskim šojkama u minićima i na štiklama – dobili i Pink politiku u kojoj je poželjno biti 'uslikan' po tim istim šojkama i dovršiti intervju kao da ničega nije bilo.

Postavljen je, dakle, novi kriterij u srbijanskoj politici: zadržati kamenu facu čak i ako je čovjek suočen sa hmmm... eksplicitno 'transparentnim' izazovima. Dačić nije odolio i složio je sretnu facu u tom suočavanju, ali naučit će se i on. Možemo očekivati nova iznenađenja na tu temu: da TV voditeljica skine majicu ili bluzu i ostane golih cica do kraja, pa ti zadrži prisebnost, na primjer. Mogu se zamisliti i drastičnije varijante – da sada ne ulazimo u njih. Bitno je da se političari nauče odolijevanju provokacijama i kušanjima kojima ih njihov poziv nemilosrdno izlaže. Na tome se radi, jedva čekamo nove epizode.