TROLANJE

Lisa Holst efekt, ili kako internet pridonosi nastanku mitova

  • Autor: D.V.
  • Zadnja izmjena 08.10.2022 08:14
  • Objavljeno 08.10.2022 u 08:14
tportal

Izvor: Profimedia / Autor: Martin Köbsch / Panthermedia / Profimedia

Vjerojatno ste čuli za podatak da u snu nenamjerno progutamo prosječno osam pauka godišnje. Čini se da je riječ o običnom mitu koji je nastao u eri interneta, ali njegovo porijeklo nije baš sasvim jasno.

Znanstvenici se slažu da ne postoje nikakvi podaci ili dokazi koji bi sugerirali da ljudi doista u snu nesvjesno gutaju pauke. Zapravo, sama ta ideja kosi se i s biologijom ljudi, i s biologijom pauka.

Prije svega, ljudsko tijelo u snu nije nešto što bi privuklo pauka. Čak i u najdubljem snu, ljudi dišu, hrču i trzaju se, njihova srca kucaju - sve te aktivnosti stvaraju vibracije na koje su pauci izuzetno osjetljivi, a te su im vibracije poput signala upozorenja i govore im da nas se klone. Osim toga, ljudi uglavnom spavaju zatvorenih usta, a ako osjete da im nešto gmiže po licu, odmah će se probuditi. U svakom slučaju, premda je moguće da ćete progutati pauka u snu, vjerojatnost za to je iznimno mala. Otkud onda mit o osam progutanih pauka godišnje?

Smatra se da je taj podatak prvi puta spomenut u knjizi Lucy W. Clausen o insektima objavljenoj 1954. pod naslovom 'Kukci - činjenice i folklor'. Četiri desetljeća kasnije, pozivajući se na tu knjigu, novinarka Lisa Birgit Holst napisala je članak o urbanim mitovima u ranim fazama interneta. U tekstu objavljenom 1993. u časopisu PC Professional, Holst je priču o osam progutanih pauka godišnje navela kako bi ilustrirala svoju tezu o tome da su ljudi lakovjerna bića koja mogu u svašta povjerovati, te kako je internet medij kojim se takve izmišljotine mogu vrlo lako proširiti. Dakako, njezin je članak izazvao suprotan učinak: mit o gutanju pauka u snu viralno se proširio i postao 'činjenica'.

Međutim, priči tu nije kraj. Knjiga Lucy W. Clausen o kukcima, premda vrlo informativna, uopće nema poglavlje o paucima. U stvari, jedino što u njoj možemo saznati o paucima je da oni nisu insekti. Nadalje, utvrđeno je da na engleskom govornom području ne postoji i nije postojao časopis PC Professional, a njemački časopis pod tim imenom ni u jednom svom članku nije spomenuo pauke. Istina, postojao je časopis sličnog imena PC Pro, ali on je počeo izlaziti godinu dana nakon što je Holst navodno napisala svoj članak. Gdje je onda Holst objavila svoj tekst o paucima?

Problem je u tome što se čini da novinarka pod imenom Lisa Birgit Holst nikada nije postojala. Neki korisnici društvenih medija primijetili su da je njezino ime anagram od 'This is a Big Troll' (Ovo je veliki trol). Ta činjenica, međutim, baš i nije bacila novo svjetlo na to pitanje budući da je riječ 'trol', u smislu internetskog zagađivača, u širu upotrebu ušla tek u kasnim devedesetima, dakle nekoliko godina nakon što je članak navodno objavljen.

Uglavnom, porijeklo mita o gutanju pauka u snu ostaje prilično nejasno. S druge strane, 'Lisa Holst efekt' dobro ilustrira internetski mehanizam prenošenja informacija bez provjeravanja originalnih izvora, zahvaljujući kojemu bilo kakva izmišljotina može postati općeprihvaćena 'činjenica'. A svima nama može poslužiti kao još jedan koristan podsjetnik da ne treba vjerovati svemu što pročitamo na internetu.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!