Stvoren da ga kao profesora zamijeni na Sveučilištu u Osaki, ovaj robot blizanac, poznat kao Geminoid HI-1, čak posjeduje jedinstveni karakter svog vlasnika. Sjedi i vrpolji se, tapka nogama i može sjediti u stolici gledajući uokolo po sobi. Ramena mu se podižu kao da stvarno diše.

Izrađen je od silikonskog odljeva napravljenog po Ishigurovom tijelu, a pokreće ga zrak u hermetičkom sustavu s malim aktivatorima. Mikropokrete izvodi poluautonomnim programima za gibanje.

Daljinsko upravljanje dosegnulo je nove granice, pa Ishiguro sada glas može slati Geminoidu putem senzora na usnama iz svoje kuće, više od sat vremena vožnje udaljene od sveučilišta. Ishiguro nastoji preko robota prenijeti osjećaj prisutnosti, u Japanu poznat kao sonzai-kan. Upravo ta nematerijalna osobina Geminoida HI-1 čini pomalo jezivim.

'Ideja je tele-interakcija. Ako androidu pristupam putem interneta, ne moram više odlaziti do ATR laboratorija. Želim provjeriti koliko moji studenti ili moja obitelj mogu osjetiti moju prisutnost kroz Geminoida. Kad bih mogao imati po jednog robota na sveučilištu i jednog u ATR-u, mogao bih obavljati sve poslove iz nekog ljetovališta', našalio se Ishiguro.

Ishiguro svoj pristup kroz kombiniranje inženjeringa i kognitivne znanosti, u svrhu izvođenja eksperimenata o ljudskoj percepciji, naziva 'androidna znanost'. On na Geminoida gleda kao na transportno sredstvo koje može koristiti u proučavanju ljudske prirode.

Gdje je tome kraj? Ne pitajte Ishigura, nego odgovor zatražite od Geminoida HI-1. Možda ni ne primijetite razliku.