U igraćoj, baš kao i u svim ostalim industrijama, postoji fenomen refleksnog odbijanja noviteta. No, čini se da su se kupci i ljubitelji igara prilično brzo navikli na mjesečne pretplate mrežnih igara, višeplatformske igre, gotovo beskorisne dodatne sadržaje i neobične platforme koje su smatrali neodrživima jer igraća industrija vrlo uspješno balansira na skliskom terenu zarade
Mjesečna pretplata – zlatna koka igraće industrije
Kako iz kupaca izvući maksimalnu novčanu dobit? Osim što za pokretanje igara valja izdvojiti veliku svotu novaca kako biste kupili prikladnu platformu bez obzira radi li se o konzolama ili najjačim komponentama za osobna računala, ni cijene samih videoigara nisu zanemarive.
U prosjeku se cijene novih hit-igara kreću između 300 i 400 kuna, no ima i skupljih. Primjera radi, kompletan set Guitar Heroa III s kontrolerom u obliku gitare kreće se u domaćim dućanima između 600 i 750 kuna! Ipak, kupac igru plati jednokratno i nema više izdataka ako ne odluči kupovati dodatne sadržaje, a pravo bogatstvo igraće industrije leži u mjesečnoj pretplati.
Premda je Ultima Online bila prva komercijalno uspješna igra s pretplatom, World of Warcraft je svima pokazao kako to rade profesionalci. Blizzard svakog mjeseca ubire po 15 dolara od 4,5 milijuna igrača, koliko ih, prema procjenama, aktivno igra World of Warcraft. I sami znamo igrače koji su prije izlaska govorili kako nema šanse da će davati 100 kuna mjesečno za igru, a čine to već četiri godine. Četiri godine puta 12 mjeseci puta 100 kuna - 6.000 kuna samo na World of Warcraft, ne računamo li kupovinu same igre, dvije dodatne ekspanzije i dakako, PC-ja.
Višeplatformske igre – kraj ekskluzivnih ugovora
Prije samo par godina jako smo dobro znali želimo li konzolu ili PC ovisno o afinitetu prema igraćim žanrovima. Na konzolama su, primjerice, vladali akcijski naslovi i simulacije vožnje, dok je PC bio kralj pucačina iz prvog lica i strategija u stvarnom vremenu. Pojedine tvrtke poput Sonyja išle su tako daleko da su potpisivale ekskluzivne ugovore s proizvođačima igara koji bi radili videoigre isključivo za njihov PlayStation.
Kako je vrijeme prolazilo, granice su se rušile, a izdavačke kuće željne zarade zaključile su da im se više isplati objavljivati igre za nekoliko platformi nego samo za jednu. Danas tako ne postoji unikatni žanr koji je, primjerice, na PC-ju odličan, dok na konzolama ne valja, dok je ekskluziva sve manje. Doduše, MMO-i ili masivke su i dalje uglavnom vezani uz PC, no i to će se vjerojatno promijeniti već idućom generacijom konzola. Čak i raniji serijali koji su svojevremeno bili dobavljivi samo za određenu konzolu u novim inačicama postaju višeplatformski.
Vjerni fanovi određenih franšiza poput Devil May Crya su čak dizali prave revolucije i potpisivali peticije protiv objavljivanja igre na PC-ju i Xboxu 360, no nakon izlaska, sve se brzo stišalo baš kao što je i započelo i nikog više nije briga što neka igra nije ekskluzivno napravljena za njegovu konzolu.
Dodatni sadržaji – dodatna zarada
Za razliku od pretplate koja je nužna da bismo igrali masivke, dodatni sadržaji predstavljaju danas uobičajen način ubiranja financija od igrača. Najveću buku podigla je Bethesdina odluka glede Obliviona koja je i pokrenula lavinu izrade sadržaja i za ostale naslove.
Konkretno, Bethesda je za 200 Microsoftovih bodova (oko 2,5 dolara) odlučila igračima Obliviona ponuditi - pazite sad - oklop za konja! Totalno glup dodatak koji nikome nikad neće trebati da bi priveo igru kraju. Zapravo je riječ o elementu čisto kozmetičke prirode kojim će se oni koji ga kupe moći pohvaliti prijateljima. Iako su ih svi nazivali lopovima, Bethesda je za ovaj minorni dodatni sadržaj prikupila prilično novaca i dala ostalim izdavačima zeleno svjetlo da i sami krenu u takve poduhvate.
Trenutno postoji sva sila sadržaja koje igrači kupuju i skidaju putem interneta za razne igre, no nikome ne pada na pamet nazvati izdavače lopovima jer nitko nas ne tjera da nešto kupimo, a osim toga, danas je najnormalnije očekivati nove sadržaje, jer ako ih nema, znači da se tvorci igara ne brinu za kupce.
Microsoft u svijetu igara – uspjeh Xboxa
Na stranu vic da su Microsoftova najbolja videoigra sami Windowsi, u svojoj je povijesti ova tvrtka imala odličnih igara, od Flight Simulatora do jednog od najboljih strateških serijala Age of Empires. Ipak, najavom ulaska u svijet konzola svijet se grohotom nasmijao. Kraj Nintenda i Sonyja, malo tko je vjerovao da Microsoft ima šanse s Xboxom.
Ipak, velika podrška proizvođača s gomilom igara polako je utrla put starijem bratu koji uspjeh duguje odličnoj strategiji. Naime, nasljednik originala, Xbox 360 je trenutno druga konzola na tržištu po prodaji, što duguje izlasku par mjeseci prije konkurencije. Usto, Microsoft i njihovi partneri štancaju igre kao na pokretnoj traci, Live servis namijenjen mrežnim igrama i druženju igrača ima sve više pristalica i posjetitelja i, uglavnom, odavno je s usana posljednjih skeptika nestao osmijeh. Xbox 360 je postao stvarnost i jedna od tri konzole koje suvereno vladaju tržištem.
Wii? Wii!
Nintendo je 2005. godine predstavio svoju novu konzolu Revolution i pripadajući igraći kontroler kojim igrač upravlja pokretima, bolje rečeno mahanjem ruku. Bijela kutijica bez duše je već tada najavljivana kao vidno slabija od nadolazeće konkurencije i svi su se smijali. Nintendo je vjerovao u svoju viziju i godinu kasnije kada je preimenovao Revolution u Wii.
Jedan je strani novinar s toliko gnušanja pisao o konzoli da je morao priznati da ga samo ime asocira na mokrenje. No Nintendo je ostao dosljedan svojoj filozofiji - i uspio.
Kako inače objasniti 34 milijuna zadovoljnih kupaca, igre koje su redovito na vrhu najprodavanijih i vodeću poziciju pred daleko jačim konzolama Xbox 360 i PlayStation 3? Čak i mjesecima nakon izlaska traje pomama za ovim Nintendovim čudom koje dućani rasprodaju kao da je besplatno. Danas je Wii postao sinonim uspješne strategije koja je Nintendo ponovno vinula u nebesa, dok novinari o njemu pišu pozitivno i ne pada im na pamet uspoređivati ga s urinom.
