Piletina, rotkvice, mladi luk
Čovjek ogladni kad putuje i nije da ne razumijemo ekipu koja fura sa sobom namirnice koje bi bilo komplicirano rasprostrijeti na normalni kuhinjski stol, a kamoli na policu autobusnog sjedala. Socrealistička tradicija nas uči da tu negdje uvjek mora biti barem jedan pileći batak ili krilce, malo luka i dva kuhana jajeta. Bude nešto pornografsko u svemu tome, kad slušate mljevenje hrskavica, mljackanje kožica i generalno miris nečijeg ručka u prostoru u kojem ljudi imaju naviku putovati, a ne kuhati.

Čačkalica
Prirodno se nadovezujemo na posthrandibene rituale s kojima nas može dalje zabaviti horor suputnik. Čačkanje zubala, srkanje karijesnih rupa, zadovojno mljackanje jezikom i koji podriganac bez problema će podići atmosferu u kupeu ili na paru autobusnih sjedala. Nama još jedino preostaje budno pratiti gdje će ta čačkalica na kraju završiti, da ne bi ispalo da upravo sjedimo na njoj.

Nasloni se
Evo totalni test iz čovjekoljubivosti. Kako biste odreagirali da vam tip spontano nasloni glavu na rame u obesviještenom drijemežu? Čovjek se opustio, vjerojatno izuo i cipele. Najnormalnije da će potražiti prvi slobodni naslon, točnije vaše rame, i na njega iscijediti slapove svojih snenih bala.

Hrkanje
Oni koji su krajičkom mozga svjesni da ostavljanje glave na anonimnom ramenu nije odveć cijenjena disciplina, pokušat će vas zavesti drugim spavačkim taktikama. Recimo da zabace glavu na naslonjač, otvore usta i zaparaju zrak s par desetaka hrkačkih decibela. Ima nešto istovremeno djetinje nježno i odbojno neljudski u tipu koji pili. Još je gore ako putuje sam, pa je ostatku okoline neugodno buditi čovjeka o kojem sve što znaju je da zvučio monstruozno dok ćori.

Pedikura
Prostor među nožnim prstima jedno je od mjesta ljudskoga tijela gdje se sabire gro fantazija. Osim ako niste zabrazdili u društvu fetišista, činjenica da si trljate ostatke čarapa, mucice i prljavštinu između prstiju stopala i općenito ih držite bose ili izuvene na pola metra od nečijeg nosa, neće biti dočekana s aplauzom. Sad, što ima prednost, disanje nečijih nogu ili disanje nečijih nozdrva? Jedno od pitanja koje će vam prikratiti vrijeme u kupeu.

Zapišavanje terena
Problem je kad putujete pored ljudi koji imaju dva metra, noge i ruke kao genetski modificirana hobotnica, a k tome i hipertrofirani osjećaj vlasništva. Pa onda zauzmu sve oslonce za ruke, sve prostore za noge, raskreče krakove i žive u stanju raskrebečenosti cijelom dužinom puta. Dobro da je riječ o nekom ljupkom biću nježnijeg spola, još bi se ponudili i za masažu, al onak... uglavnom nije.

Napaljenko
Sve nas to prirodno dovodi do legendarnih ultragnjavatora koji ne biraju prijevozna sredstva. Tipovi koji se uvaljuju 24 sata dnevno s uvijek istom dozom dosade, ljigavosti i loših viceva. Čovjek ne bi vjerovao koliko samo ima perceptivno osakaćenih spodoba kojima ni pet godina s nezainteresiranom ženom ne bi bilo dovoljno da shvate da su nepoželjni. Po nekoj paklenskoj putničkoj jednadžbi mogli bismo reći - što je napaljenko neuspješniji, time je ambiciozniji.

Trkelj maraton
Pa onda ljudi koji ne zatvaraju usta ni u slučaju da netko povuče ručnu kočnicu ili se bus sunovrati u provaliju. Ispričat će vam sve o ničemu i ništa o svemu, prokomentirati svakih deset metara koji prođu uz staklo i to povezati s nekom pričom iz djetinjstva susjede s trećeg kata. Nakon nekog vremena ih neće više dirati ni to što ih niste pogledali u zadnjih sat i pol niti smogli snage izusiti mršavo 'aha' ili 'da'. Znaju oni, šutnja je pristanak.

Smradovi i parfemi
Od tipa koji se prije puta najeo luka ili raskvasio s vinskim kiselišem, možda su jedino gore pojave koje su se marinirale u svojim petparačkim parfemema zadnja tri dana prije sjedanja u auobus ili avion. U takvim situacijama jedino se možemo nadati da će nam njušni receptori izgorjeti u sljedećih deset minuta. Doduše, postoji rješenje za navedene situacije. Budite upravo vi taj koji se natrpao lukom, češnjakom, parfemima i inim sredstvima za obažđivanje okoline. Nema bolje preventive.

Povrać, zbljuv
Ovih 10 naj ostalo bi visjeti u zraku da ne spomenemo vrhunac svih malih suputničkih odvratnosti, a to je kada osoba pored vas upravo riga u vrećicu iz dućana, a sadržaj blago šprica okolo po stolcima ili vašim nogama. Osim izuzetnog vizualno-akustičnog doživljaja, tu je i gorko-kiseli zadah želučanih kiselina – ukratko, prava mala osjetilna bombica za ubiti duge minute i razmišljati o kletom usudu koji vas je smjestio na taj stolac.
Ipak, ne razbijajte previše glavu o tome kako što prije pobjeći iz gnjusne civilizacije i neotesanog ljudskog roda. Na toj je relaciji fakat gužva, što će reći – nesuđenih suputnika k'o u priči.