Tom presudom, iz travnja ove godine, vijeće, njezina članica i izvjestiteljica Senija Ledić zauzimaju stav kojim se u najmanju ruku stavlja u položaj Ustavnog suda ili zakonodavca te iznad kolega sudaca Vrhovnog suda, uzimajući si za pravo omalovažavati druga vijeća, ustvrdio je u srijedu na konferenciji za novinare ispred Vrhovnog suda koordinator Udruge Franak Goran Aleksić.

Naglasio je da je presudu napisala sutkinja Senija Ledić, bivša sutkinja Županijskog suda u Splitu koja je za vrijeme sudovanja na tomu sudu potrošačima s konverzijama odricala baš sva prava, pa čak i pravo na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba iz temeljnih ugovora.

Udruga Franak je otvorenim pismom upozorila Državno sudbeno vijeće o njezinu eklatantnom kršenju prava Unije, ali i o nepoštivanju odluka Vrhovnog suda koji je već prije ukidao njezine loše presude.

Povezanost sutkinje s bankama

Smatrali smo da sutkinja takvog profila ne bi smjela biti imenovana na Vrhovni sud, no unatoč tomu jest te svojim odlukama i dalje krši pravo Europske unije, kao i odredbe hrvatskoga obveznog prava, ustvrdio je Aleksić.

Upitao je ima li to veze s činjenicom koju je sutkinja Ledić prešućivala, da je njezina sestra dugogodišnja visokopozicionirana bankarica Mirjana Ledić, radila na visokim funkcijama u Splitskoj banci, zatim u sjedištu same Splitske banke – Societe Generale u Parizu, potom opet u Splitskoj banci potom u OTP banci da bi danas bila zaposlena na visokoj poziciji u Addiko banci.

Sve te tri banke u kolektivnoj presudi u slučaju franak utvrđene su krivima zbog kršenja zakona i potrošačkih prava, podsjetio je Aleksić.

Neujednačena sudska praksa

Smatramo da nakon višegodišnjega kršenja prava na Županijskom sudu u Splitu, koje se sada nastavlja na Vrhovnom sudu, sutkinji Seniji Ledić, zbog pristranosti, uopće nije mjesto u pravosudnom sustavu RH, ili u najmanju ruku ne bi smjela suditi u predmetima koje su bilo potrošači, bilo pravne osobe pokrenule protiv banaka, poručio je.

Upozorio je da navedena presuda nije ujednačila sudsku praksu pa i dalje postoji obveza Vrhovnog suda da to učini kroz institut proširenog vijeća.

Ipak, u svemu je dobro to da je četvrto vijeće odustalo od potpunog negiranja prava potrošača, jer je donedavno smatralo da potrošači nakon konverzije nemaju nikakva prava pa je konkretnom presudom taj stav ipak promijenjen u nešto blaži stav o zateznim kamatama. Prošireno vijeće odlučivat će sada između dvaju, a ne između triju različitih stavova o pravima potrošača koji su konvertirali kredite, istaknuo je Aleksić.