BITNA JE PRODUKTIVNOST

Rade manje, a naprave više: Evo zašto bi puno više trebalo eksperimentirati s kraćim radnim vremenom

  • Autor: Karlo Vajdić
  • Zadnja izmjena 28.07.2018 21:12
  • Objavljeno 28.07.2018 u 21:12
Mrzovoljni i preopterećeni zaposlenici ne mogu biti garancija uspjeha nijednoj kompaniji ili instituciji

Mrzovoljni i preopterećeni zaposlenici ne mogu biti garancija uspjeha nijednoj kompaniji ili instituciji

Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia

Ovih dana opjevani slučaj novozelandske tvrtke samo je posljednji u nizu pokušaja skraćivanja radnog vremena, od kojih mnogi završavaju uspješno jer su radnici zadovoljniji i efikasniji na poslu, a te efekte potvrđuju i znanstvena istraživanja

Svjetske i domaće medije ovih dana preplavila je priča o novozelandskoj kompaniji koja je eksperimentalno prešla na četverodnevni radni tjedan, a taj se pokus pokazao toliko uspješnim da su se našli na pragu odluke da tu promjenu učine stalnom. Perpetual Guardian, tvrtka koja se bavi upravljanjem imovinom poput zaklada, fondova i sličnih, tijekom ožujka i travnja skratila je radni tjedan na četiri osmosatna dana, umjesto njih pet, no dohodci za gotovo 250 zaposlenika zadržani su na istoj razini.

Intervju s Andrewom Barnesom

Izvor: Screenshot / Autor: High Altitude Conversations

Konačni rezultat u plusu

Uz to, eksperiment je pratilo dvoje istraživača čiji je zadatak bio utvrditi efekte koje će kraći radni tjedan imati na zaposlenike. Konačni rezultat je bio taj da su zaposleni imali poboljšanje u ravnoteži posla i privatnog života od 24 posto, na radna mjesta su se vraćali s više energije, njihovi šefovi su primijetili da su kreativniji, da im je pažnja bolja, da su dolazili na vrijeme, nisu odlazili prije vremena niti su odlazili na dugačke pauze. 'Njihov stvarni uspjeh na poslu nije se promijenio kad su radili četiri dana umjesto pet', objasnio je Jarrod Haar, profesor iz područja ljudskih resursa sa Sveučilišta za tehnologiju u Aucklandu.

Prvi pokušali Šveđani

Iako je novozelandska kompanija dobila dosta prostora u medijima ovih dana, pokušaji prilagodbe radnog vremena izvan tradicionalnog peterodnevnog osmosatnog radnog tjedna stara su stvar i sporadično se provode već više od dva desetljeća. Među prvim poznatim pokušajima oni su u nordijskim zemljama, konkretno u Švedskoj, u kojoj je još krajem osamdesetih u gradiću Kiruni centar za brigu o starijima skratio radno vrijeme kako bi se zaposlenicama omogućila bolja usklađenost s radnim vremenom njihovih supruga koji su radili u obližnjim rudnicima.

Uz niz pokušaja u Švedskoj, koji su bili češći kad su na vlasti bile lijeve političke opcije, a prorijeđeni kad je vladala desnica, pitanje kraćeg radnog vremena ponovo je dobilo na značenju prije desetak godina, u jeku globalne ekonomske krize. Kako bi se lakše nosile s recesijom i nedostatkom posla, mnoge su kompanije i organizacije tada povremeno kratile radni tjedan kako ne bi bile prisiljene otpuštati radnike. No ta je promjena bila uglavnom privremena vatrogasna mjera i nije bila usmjerena korjenitim izmjenama načina na koji ljudi rade.

Stefan Löfven, premijer Švedske i predsjednik socijaldemokrata

Stefan Löfven, premijer Švedske i predsjednik socijaldemokrata

Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia

Nekoliko opcija skraćivanja

Fleksibilizacija radnog vremena u odnosu na klasični radni tjedan od 40 sati raspoređenih na pet dana po osam sati vrti se oko nekoliko različitih opcija: smanjenje broja radnih sati uz zadržavanje jednakog broja radnih dana, smanjivanje broja radnih dana uz zadržavanje broja dnevnih radnih sati ili smanjenje broja radnih dana uz povećanje broja dnevnih radnih sati. Spomenuti prvotni pokušaji u Švedskoj najčešće su se provodili na način da se osmerosatni radni dan skrati na šest sati, ali da se zadrži pet radnih dana u tjednu. Jedan od najpoznatijih takvih primjera su automehaničarski centri Toyote u gradu Göteborgu, koji su još prije 16 godina prešli na šestosatni radni dan te tako rade i danas.

'Svi su sretni'

Direktor u jednom od njih je prije nekoliko godina britanskom Guardianu izjavio da se 'zaposleni osjećaju bolje, manje ih odlazi iz kompanije, a lakše je i zaposliti nove ljude'. Uz to, kako je rad u jednoj smjeni od 7 do 16 sati zamijenjen radom u dvije smjene, od 6 do 12 te od 12 do 18 sati, 'vrijeme koje provedu na putu na posao je kraće, efikasniji su u korištenju strojeva, niži su kapitalni troškovi i – svi su sretni', dodao je tadašnji direktor, uz napomenu da je i profit porastao za 25 posto.

U međuvremenu su brojne tvrtke u Švedskoj i drugdje ili skratile radni dan na šest sati ili, poput spomenute novozelandske, ostavile osmosatni radni dan, ali su radni tjedan srezale na četiri dana. Među takvim kompanijama češće su mlađe tvrtke koje se bave informatičkim uslugama i sličnim djelatnostima, poput švedske tvrtke Filimundus koja razvija aplikacije za mobitele ili danske tvrtke IIH Nordic koja pruža usluge napredne digitalizacije poslovanja drugim kompanijama.

Pokusi u javnim poduzećima

Pokusi s prilagodbom radnog vremena nisu ograničeni samo na privatne kompanije, nego na taj način često eksperimentira i državna i javna uprava. Devedesetih su štokholmske gradske vlasti šestosatni radni dan privremeno uvele u vrtiće i centre za brigu o starijim i nemoćnim osobama. Brigitta Olsson, koja je bila među stručnjacima koji su trebali ocijeniti uspjeh štokholmskog eksperimenta, kazala je da je mjerenje troškova i dobiti takvih pokusa dosta kompleksno. Nije lako procijeniti jesu li uštede na manjim bolovanjima nastale zbog kraćih radnih sati ili drugih faktora, objasnila je. Kraći radni dan znači da će biti zaposleno više ljudi, što znači veći trošak za poslodavca, no s druge strane je smanjen trošak naknade za nezaposlene, a postoji još puno dodatnih varijabli koje ulaze u konačni izračun.

Državna administracija u američkoj saveznoj državi Utah 2008. godine također je eksperimentirala s četverodnevnim radnim tjednom, no specifičnost njihova pokusa bila je da su zaposlenici ta četiri dana radili po 10 radnih sati, tako da je ukupni zbroj odrađenih radnih sati i dalje bio 40. Državni službenici tako nisu bili zakinuti za plaću, dobili su dodatni slobodni dan, a ostvarena je i ušteda na prijevoznim troškovima jer su na posao morali dolaziti dan manje.

Kraće radno vrijeme rezultiralo je u posljednjem novozelandskom primjeru time da su zaposleni imali poboljšanje u ravnoteži posla i privatnog života od 24 posto

Kraće radno vrijeme rezultiralo je u posljednjem novozelandskom primjeru time da su zaposleni imali poboljšanje u ravnoteži posla i privatnog života od 24 posto

Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia

S druge strane, radnim danima su imali nešto manje vremena za obitelj, iako se to donekle kompenziralo dodatnim slobodnim danom, no bilo je i problema s pronalaskom vrtića za djecu čije je radno vrijeme prilagođeno za 10-satne radne dane. Pokus je prekinut nakon tri godine i sve se vratilo na staro. Zakonodavci su izjavili da promjena nije donosila one uštede kojima su se nadali, a građani su se žalili kako petkom nisu mogli obavljati poslove s državnom administracijom.

Što kažu znanstvenici

U posljednjih nekoliko desetljeća brojna su znanstvena istraživanja ukazala na pozitivne efekte kraćeg radnog vremena. Među njima postoje ona koja pokazuju da su zaposlenici produktivni najviše četiri ili pet sati dnevno, da prekomjerni broj radnih sati dovodi do većeg broja grešaka, što u konačnici povećava troškove, kao i da ljudi koji previše rade češće obolijevaju od depresije. Postoje i istraživanja koja pokazuju veći rizik od obolijevanja kod onih koji prekomjerno rade. Korisni efekti od kraćeg radnog vremena su uglavnom poprilično očiti, no dosadašnja iskustva pokazuju da promjena tradicije nije tako jednostavna.

'Zašto bih vam smanjivao plaću?'

Jedan od glavnih faktora u odluci o tome može li neka organizacija skratiti radni tjedan ili radni dan i koliko će to biti uspješno leži, naravno, u njenoj funkciji, odnosno djelatnosti. Andrew Barnes, osnivač novozelandske kompanije s početka priče, to je opisao na način da šefovi kompanija prilikom zapošljavanja novih ljudi moraju dogovoriti točno koje će zadatke ti zaposlenici obavljati, umjesto da se zapošljavanje temelji na broju sati koje će netko provesti u uredu. 'U takvom slučaju priznajete da ste previše lijeni da biste odredili što točno hoćete od radnika', komentirao je Barnes i dodao da tvrtka onda plaća radnika samo zato što se pojavio na radnom mjestu. 'Ugovor bi se trebao bazirati na dogovorenoj razini produktivnosti', kazao je Barnes, čije riječi prenosi New York Times. 'Ako izvršite nešto u kraćem vremenu, zašto bih vam ja smanjivao plaću?', zaključuje on.

Postoje istraživanja koja pokazuju veći rizik od obolijevanja kod onih koji prekomjerno rade

Postoje istraživanja koja pokazuju veći rizik od obolijevanja kod onih koji prekomjerno rade

Izvor: Profimedia / Autor: Profimedia

Nesumnjivo je to da razna istraživanja i realni pokusi u tvrtkama i institucijama potvrđuju da je peterodnevna osmosatna radna obaveza zastarjeli koncept koji bi se trebao fleksibilizirati u skladu s novim vremenima i oblicima posla. No zasad ne postoji i neko čvrsto pravilo koje bi određivalo koja si organizacija to može priuštiti, a koja ne, jer je broj faktora koji utječu na to kakav će ishod imati skraćivanje radnog vremena – od vrste poslova, preko društvenih okolnosti, do tipa klijenata s kojima netko posluje – vrlo velik. Ono što je sigurno to je da bi puno više tvrtki i organizacija trebalo barem isprobati kraće radno vrijeme za svoje zaposlene i nakon toga donijeti konačne odluke. Mrzovoljni i preopterećeni zaposlenici ne mogu biti garancija uspjeha nijednoj kompaniji ili instituciji.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!