Otvaranjem 8. listopada 1965., tada pod nazivom Post Office Tower, BT Tower postao je najviša građevina u Ujedinjenom Kraljevstvu i ključna točka nacionalne telekomunikacijske mreže. Zgrada je nastala u razdoblju potrebe za modernizacijom infrastrukture nakon Drugog svjetskog rata i predstavljala je centralni komunikacijski čvor koji je omogućio učinkovit prijenos signala diljem zemlje. Danas, nakon tehnološkog napretka i promjena u telekomunikacijama, toranj se nalazi u procesu prenamjene u hotel, zadržavajući status zaštićenog kulturnog dobra
Poslijeratni London suočavao se s opsežnim infrastrukturnim oštećenjima te rastućom potražnjom za modernim komunikacijama jer su bakreni kabelski sustavi bili ograničenog kapaciteta i nepraktični za nadogradnju u zbijenom gradskom prostoru. Uvođenje mikrovalnog prijenosa omogućilo je brže i pouzdanije povezivanje, uz uvjet da komunikacijske točke budu u međusobnoj vidnoj liniji.
U okviru nacionalnog projekta izgrađena je mreža relejnih tornjeva, a londonski objekt zamišljen je kao središnje čvorište. Time je postao ključna točka za prijenos telefonije, televizije i podataka.
vezane vijesti
Arhitektonsko i konstrukcijsko rješenje
Za projekt je bio odgovoran arhitekt Eric Bedford iz Ministarstva javnih radova te je projektirao cilindričnu konstrukciju visine 177 metara, s fokusom na stabilnost u zahtjevnim uvjetima vjetra i preciznost potrebnu za rad mikrovalnih antena. Masa objekta prelazi 13.000 tona, a temelj je izveden kao armiranobetonska ploča s dodatnom piramidalnom potporom.
Cilindrični oblik omogućavao je smanjenje bočnih opterećenja vjetra i osiguravao minimalno njihanje. Konstrukcija je bila projektirana tako da zadrži funkcionalnost i u uvjetima mogućeg nuklearnog udara, što odražava hladnoratni kontekst izgradnje, piše portal B1M.
Objekt s ograničenim javnim podacima
Zbog uloge u prijenosu komunikacija od obrambene važnosti toranj nije bio ucrtavan na službenim kartama, a pristup tehničkim podacima bio je ograničen. Objekt je bio dio infrastrukture nacionalne sigurnosti, pa se fotografiranje i službeni upiti o njegovim karakteristikama nisu poticali.
Istovremeno je toranj zbog visine postao prepoznatljiva vizualna točka u gradu, koristeći se u tehničke svrhe bez javne prezentacije svog strateškog značenja.
Javni sadržaji i sigurnosni incidenti
S ciljem komercijalizacije dijela prostora, višim katovima dodani su ugostiteljski kapaciteti, uključujući rotirajući restoran koji je privukao značajan broj posjetitelja u prvoj fazi rada objekta.
No 1971. godine na 31. katu postavljena je eksplozivna naprava u IRA-inoj akciji Provisional, pri čemu je više osoba ozlijeđeno. Restoran je nakratko nastavio s radom, no nakon sigurnosne procjene zatvoren je 1980. godine.
Pad potrebe za mikrovalnom infrastrukturom
Razvoj optičkih komunikacijskih sustava od 1980-ih postupno je zamijenio mikrovalne prijenosne mreže. Antene su uklonjene, a toranj je zadržao samo ograničene tehničke funkcije. Iako se više ne nalazi među najvišim strukturama u gradu, njegova lokacija u četvrti Fitzrovia i dalje je prostorno istaknuta.
Regulatorna ograničenja visoke gradnje u okolici, prvotno uvedena da se ne bi ometale mikrovalne veze, ostavila su toranj kao izolirani vertikalni objekt u tom dijelu Londona.
Prenamjena i buduća uloga u urbanom tkivu
U 2024. godini BT je potvrdio prodaju tornja grupaciji MCR Hotels. U suradnji s Heatherwick Studijem izrađuje se projekt uređenja hotela unutar postojećeg volumena, uz očuvanje arhitektonskih obilježja konstrukcije.
Zgrada se nalazi pod zaštitom, što onemogućuje rušenje i radikalne preinake te zahtijeva prilagodbu novih sadržaja postojećim prostornim i tehničkim uvjetima. Projekt prenamjene u hotel omogućuje nastavak funkcionalnog korištenja objekta, uz zadržavanje njegove prepoznatljivosti u panorami Londona.
