Dapače, Ivo Dujmić, gradonačelnik Opatije, grada koji ima 25-postotno suvlasništvo u Liburniji, smatra da su suvlasnici ove hotelijerske tvrtke izigrani, sindikati pak sumnjaju u izvlačenje novca iz kompanije, protiv isplate tako izdašnog bonusa bile su čak i dvije predstavnice Nove Liburnije u Nadzornom odboru tvrtke, a jedini koji trljaju ruke su najvjerojatnije vlasnik Darko Ostoja i Igor Šehanović, piše Jutarnji list.

Uostalom, dobro upućeni ljudi iz sektora s kojima je Jutarnji list razgovarao kažu nam da je Šehanović izdašnu nagradu dobio kao bonus za posao zbog kojeg je 2011. godine i bio postavljen na čelo te kompanije: sređivanje financijskih rezultata i bilanci tvrtke, povećavanje vrijednosti kompanije te, ukratko, za njenu pripremu za prodaju, na čemu su vlasnici godinama inzistirali.

Taj će proces, ispada, trajati minimalno sedam godina, tijekom kojih će Šehanović bdjeti nad bilancama, a u javnost neprestano stizati vijesti o sve boljem i boljem poslovanju tvrtke. No oni nešto upućeniji u slučaj Liburnia Riviere reći će da se Šehanovićevo upravljanje većinom svodilo na prilično jednostavnu praksu: pumpanje EBITDE, a odlični poslovni rezultati kojima se tvrtka hvalila zapravo su više bili posljedica kontinuiranog rezanja troškova nego povećanja prihoda.

O tome, između ostaloga, svjedoči revizorsko izvješće tvrtke iz 2015., u kojem revizori iskazuju rezerve u vezi s povećanjem troškova amortizacije u iznosu od 38 milijuna kuna, što je, kažu, u skladu s poreznim propisima, ali značajno podcjenjuje životni vijek imovine.

Taj je potez vrlo vjerojatno povučen zbog pokušaja smanjivanja poreznih troškova, a potom su se rezanja dalje uglavnom provodila nad ljudstvom s obzirom na to da je tijekom Šehanovićeva mandata, tvrde sugovornici, kompaniju napustilo gotovo 50 posto ljudi.