Kad mi dođe u ordinaciju dijete koje je pokušalo suicid ili izražava rizik od istog, ja mu, nažalost ne mogu pomoći, jer ga nemam kome poslati. U Metkoviću ne postoje dječji psihijatri, a u Dubrovniku su beskompromisni - ne hospitaliziraju djecu s mentalnim poremećajima! U KBC-u Split također ne postoji ni jedan krevet za takve slučajeve, iako imaju (svega) dva dječja psihijatra. Jedina hitna mjera koja mi pada na pamet jest da dijete odvedem doma i pazim da se ne ubije', požalila se jedna liječnica školske medicine na nedavnom okruglom stolu dječjih psihijatara u Zagrebu.

Tema okruglog stola male skupine dječjih psihijatara predvođene dr. sc Ivanom Begovcem, predsjednikom Hrvatskog društva za dječju i adolescentnu psihijatriju, upravo je bila kronično nepostojanje sluha odgovornih za tu vrstu dječjih problema.

Dječji psihijatri od Vlade, odnosno ministra zdravlja Siniše Varge, traže da ispravi nepravdu svog prethodnika Rajka Ostojića i dječju i adolescentnu psihijatriju uvrsti u Master planu hrvatskog zdravstva, jer je ignoriranje ovog problema protivno hrvatskim i međunarodnim propisima o pravima djece i osoba s mentalnim poteškoćama. Dugoročno, ističu, to je kockanje s mentalnim zdravljem nacije, jer relevantna istraživanja pokazuju da polovica svih u kojih se razviju mentalni poremećaji, prve simptome imaju do 14. godine. Osim toga, preventivna medicina ima i ekonomsku isplativost, jer se tako štede ogromna sredstva u vječito siromašnom hrvatskom javnom zdravstvu. Naime, prema nekim procjenama, samo depresija ljude u Europi godišnje košta oko 120 milijardi eura.

Studije su pokazale da rana psihološka intervencija može biti izrazito korisna, jer tinejdžerima izgradi vještine potrebne kako bi se spriječilo emocionalno povlačenje i uči ih nositi se s problemima i konfliktnim situacijama.

No statistika posjeta Primarnoj zdravstvenoj zaštiti (PZZ) u dobi od 0 do 19 godina za dijagnozu iz skupine mentalnih ili psihičkih poremećaja bilježi kontinuirani porast, što ukazuje na to da je prevencija u Hrvatskoj zakazala. Naime, broj pacijenata koji su zbog duševnih poremećaja zatražili liječničku pomoć konstantno raste. Od 2005. do 2012. popeo se s nešto manje od 18.000 na više od 37,5 tisuća. Iznimka je lanjska godina kada je zabilježeno 24.393 posjeta.

'S obzirom na to da su bolesti iz ove skupine najčešći uzrok invaliditeta i većih teškoća u razvoju u djece, dolazi se do zaključka kako je toj djeci potrebna povećana skrb', tvrdi dječji psihijatar dr. sc. Ivan Begovac. Ističe da je šokantan statistički podatak za 2013. koji govori da je u dječjoj dobi zabilježen mizeran posjet psihijatru od samo 5,36 posto, dok je evidentirano oko 95 posto liječenja u odrasloj dobi.

'To je neravnomjerno i ne odgovara međunarodnim standardima, odnosno, može se naslutiti da su zakazale rana detekcija i rana intervencija', upozorava Begovac.

Njegove riječi potvrđuje i hrvatska medicinska statistika koja kod odraslih bilježi sve veći broj stresnih poremećaja, ali i kliničkih slika kao što su narcizam, granični poremećaji osobnosti, poremećaji vezani uz očekivanja i prehranu.

Da je mentalno zdravlje djece i mladeži potpuno zanemareno u Hrvatskoj, govore mnogi pokazatelji. Broj psihologa u školama je oskudan, a naobrazba nedovoljna i suviše kratka s gledišta medicinske patologije. Svega je 40 dječjih psihijatara, a prema europskim standardima trebalo bi ih biti 100. Također, minimalno je kreveta za djecu i adolescente s psihičkim problemima. U bolnicama u Zagrebu i Rijeci je deset kreveta, a u Osijeku 12. Prema smjernicama Royal College of Psychiatrists (1992), potrebno je postojanje i do 40 stacionarnih kreveta za dječju i adolescentnu psihijatriju na milijun stanovnika, što znači da je Hrvatskoj potrebno oko 180 kreveta. Povjerenstvo za psihijatriju je imalo sličnu kalkulaciju od 200 kreveta.

Valja istaknuti da je u drugom najvećem hrvatskom gradu, Splitu, čijem KBC-u gravitira 150 tisuće djece iz Splitsko-dalmatinske županije te ostalih dalmatinskih županija, ali i dobar dio BiH, nema ni jedna bolnička postelja za pacijente s duševnim smetnjama.

'U slučaju psihijatrijske hitnoće kod maloljetnika prisiljeni smo posezati za rješenjima koja nemaju uporište u zakonu, odnosno moramo improvizirati. Dijete za koje procijenimo da ga treba zadržati u bolnici zbog suicidalnih nagona ili nečeg drugog, prisiljeni smo smjestiti ili na psihijatriju s odraslima ili na pedijatriju među drugu djecu, a i jedno i drugo je potpuno neprimjereno. To je jedina bolnička specijalnost koja u Splitu nema kreveta, čak i dermatovenerologija ga ima', požalio se na okruglom stolu doc. dr. sc. Tomislav Franić, jedan od tek dvoje dječjih psihijatara zaposlenih u splitskom KBC-u.

Liječnici se susreću sa sve više slučajeva djece i adolescenata sa smetnjama u ponašanju, poput agresivnosti – o čemu svjedoči i porast nasilja u školama i među mladima. Osim agresije sve je više anksioznih i depresivnih. Istovremeno se spušta dobna granica oboljelih.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji oko 350 milijuna osoba širom svijeta pati od depresije i procjenjuje se da će do 2020. ta bolest stati uz bok bolestima srca kao najčešći zdravstveni poremećaj na svijetu

Rizik pokušaja samoubojstva 12 puta je veći kod djece koja boluju od depresije. Neuspjeh u liječenju psihičkih poremećaja u djece može imati razoran utjecaj na njihovu budućnost, što rezultira smanjenjem poslovnih i životnih sposobnosti. Dječji psiholozi stoga upozoravaju da treba provoditi odgovarajuće mjere prevencije i rane intervencije, a ne ih žrtvovati zbog rezanja troškova.

Odrasli su dužni štititi djecu od zla, ali to je moguće samo ako raspolažu dovoljnim saznanjima da bi mogli procijeniti kad je dijete u opasnosti', upozorava Christiane Sanderson, vodeća britanska psihologinja na području dječje psihologije.