Na pitanje nije li vrijeme da Rusija po pitanju rata u Siriji promijeni stav o blokiranju međunarodne vojne intervencije i 'nemiješanju u unutarnje poslove suverenih država' kako bi zajedno sa zapadnim silama prekinula krvoproliće, Putin je odgovorio:

'A zašto bi Rusija morala mijenjati svoju poziciju? Zašto je ne bi mijenjali njezini partneri (SAD i EU, op. M. S.)? Mnogo inicijativa koje su naši međunarodni partneri poduzimali posljednjih godina završavao je ishodom suprotnim od onog kojega su priželjkivali.

Uzmimo Afganistan: Amerikanci danas samo gledaju kako da se pokupe od tamo. Naše partnerstvo u tom dijelu svijeta sastoji se u pomaganju SAD-u pri transportu vojne sile napolje. Mislite li da je Afganistan stabilna zemlja, danas i u idućih deset godina? Ili Irak? Ili pak zemlje 'Arapskog proljeća' poput Egipta, Tunisa ili Libije, gdje praktički i danas traju oružane borbe manjih skupina?'

Putin tvrdi da u Kremlju 'savršeno razumiju da su Siriji nužne promjene – ali ne promjene putem krvoprolića'. Kao metodu da zaraćene strane sjednu za pregovarački stol on vidi prekid dostavljanja oružja pobunjenicima, što je politika iza koje stoje zapadne sile i njihovi regionalni saveznici poput Katara.

Ruski predsjednik pritom je ustvrdio da je SAD praktički stvorio terorističku mrežu Al Kaidu kada je 70-ih i 80-ih podržavao islamiste u Afganistanu protiv tadašnje sovjetske vojne intervencije. Taj proces usporedio je s današnjom podrškom raznim sirijskim pobunjeničkim skupinama među koje se navodno uvukla i Al Kaida te slične ekstremističke organizacije.

Govoreći o odnosima sa SAD-om, ruski predsjednik je izrazio zadovoljstvo napretkom koji su postigli njegov prethodnik Dmitrij Medvedev i američki mu kolega Barack Obama. Kao najveći problem Putin vidi američke planove o interkontinentalnom proturaketnom sistemu (PRO) blizu granica Rusije, za koji Washington tvrdi da je namijenjen Iranu, a Moskva je uvjerena da vojno ugrožava Rusiju i da je ona stvarni glavni objekt PRO-a. Putin je ustvrdio da Obamu smatra 'iskrenim čovjekom koji želi mnogo toga poboljšati, ali pitanje je hoće li mu to biti dozvoljeno...'

'U principu, problem PRO-a možemo riješiti. Meni se čini da Obama to iskreno želi. No stvar nije samo u predsjedniku Obami. (...) Postoje vojni lobiji, razni državni odjeli, konzervativne mašine koje se, usput budi rečeno, ne razlikuju mnogo od našeg Ministarstva vanjskih poslova. Tamo su se tijekom desetljeća nakupili takvi profesionalni klanovi... Potrebna je osobito snažna odluka o unutarnjoj promjeni kako bi spomenute skupine počele promatrati one druge kao perspektivne partnere i čak saveznike', kazao je Putin.

Uz smiješak se dotaknuo američkih izbora i republikanskog kandidata Mitta Romneyja koji na antiruskoj retorici ovih dana kupi ovacije gorljivih pristaša. Na pitanje može li surađivati s čovjekom koji ga je nazvao prijetnjom međunarodnoj sigurnosti, a Rusiju glavnim američkim protivnikom, Putin je čak izrazio razumijevanje za Romneyja primijetivši da je tip u predizbornoj kampanji. No odmah je upozorio da je Romneyeva retorika opasna i usporediva s raspirivanjem nacionalizma i segregacije. Poentirao je upravo paralelom na problem PRO-a:

'Amerikanci tvrde da proturaketni sustav u istočnoj Europi, pred našim granicama, nije usmjeren protiv nas. A protiv koga je usmjeren ako predsjednik SAD-a postane Romney, čovijek koji sam podvlači Rusiju kao najvećeg protivnika? Ako Romney i ne dođe sada na vlast, velika je vjerojatnost da netko sličan njemu uskoro dođe.'

U dijelu intervjua koji je tportal.hr prenio jučer, Putin se osvrnuo i na slučaj Pussy Riot. Njihov huliganski (ali nenasilni) politički performans u moskovskom Hramu Hrista Spasitelja nazvao je 'vještičjim sijelom' pridruživši se tako inkvizicijskim tonovima koji su doveli do drakonske dvogodišnje kazne zatvora za tri članice spomenute skupine. Pritom je ruski predsjednik, čijom je autokratskom vladavinom i bila inspirirana sporna 'punk molitva' Pussy Riota, u intervjuu koristio dezinformacije tvrdeći da su djevojke ranije u svom životu sudjelovale u rasističkim ekscesima, navodeći za primjer performanse koji su zapravo bili protest protiv režimski kultivirane ksenofobije, rasizma i šovinizma.

Komentirajući slučaj kreatora Wikileaksa Juliana Assangea kroz odluku britanskog suda o njegovom izručenju Švedskoj (a posredno, vjerojatno, SAD-u), Putin se slatko nasmijao 'nezavisnosti britanske sudske vlasti' podsjećajući da su sudovi Velike Britanije, između ostalog, dali azil nekim građanima Rusije koje Moskva tereti za ratne zločine na Kavkazu, a Assangeu azil, eto, nije odobren. Inače, u slučaju ruskih osoba s tjeralice, pozitivne odluke o azilu najčešće se obrazlažu uvjerenjem suda da podnositelj zahtjeva u domovini ne bi imao uvjete za pravedno suđenje. Za Putina, pak, to je očiti primjer 'dvostrukih standarda' - premda kritike o ozbiljnoj korumpiranosti sudstva u Rusiji u velikoj mjeri dolaze i iz same Rusije.