Gabrić je godinama ponajviše pisao o turizmu, ugostiteljstvu i vinarstvu i bio iznimni novinarski autoritet u tim gospodarskim sektorima.

Rođen je u Metkoviću, školovao se u Splitu, a od 1950. radio je u metkovskom poduzeću Razvitak. Potom je počeo honorarno pisati za sarajevsko Oslobođenje, a od 1962. godine je u Zagrebu, kao stalni honorarni suradnik Vjesnika, u kojem je 1966. počeo raditi u stalnom radnom odnosu i ostao Vjesnikov suradnik i nakon umirovljenja.

Bio je iznimni novinarski profesionalac oštrog pera, pa poslije tzv. Hrvatskog proljeća 1971. nije smio pisati pod vlastitim imenom i prezimenom nego je tekstove potpisivao pseudonimom i radio redaktorski posao.

U devedesetim godinama prošlog stoljeća bio je urednik gradske rubrike Vjesnika.

Uređivao je i ispisivao turističke stranice u Nedjeljnom vjesniku, a jedan je od prvih novinara koji je kod nas počeo pisati o vinima.

Pero Gabrić bio je i prvi predsjednik Zbora turističkih novinara Hrvatskog novinarskog društva, osnovanog 1996.