BRUXELLES POZIVA ANKARU

Turska bi mogla biti peta ekonomija Unije

26.05.2013 u 14:34

Bionic
Reading

Iako se pregovori između službene Ankare i Europske zajednice mogu pratiti još od 1963. kada je potpisan prvi ugovor o mogućem pristupanju Turske, konkretne rezultate maratonskog pregovaračkog procesa teško je zamijetiti. No predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy tijekom posjeta Ankari ovoga tjedna, ponovno je pozvao turskog premijera Recepa Tayyipa Erdoğana u Bruxelles na razgovore o pristupanju Uniji. Objasnio ja da nakon izvjesnog zastoja 'postoji novi zamah koji će se uskoro pretvoriti u konkretan korak naprijed'

Taj trenutak 'zastoja' koji spominje predsjednik Europskog vijeća odnosi se na već ustaljena neriješena pitanja u odnosima Bruxellesa i Ankare. Tu su, među ostalim, problematični odnosi s Grčkom i Ciprom koji je 2009. vetom blokirao pregovore u čak šest poglavlja (Francuska je također uložila veto na određena poglavlja koja se tiču regionalne i ekonomske politike), problem kurdske manjine, ljudskih prava i pravnih reformi.

A novi pak 'zamah' odnosi se prije svega na rastuću ekonomiju Turske koja bi u aktualnim odnosima u Uniji zauzela peto mjesto prema ukupnom BDP-u što bi je stavilo u razinu s Nizozemskom te ispred Belgije, Poljske i Švedske, istaknuo je Van Rompuy.

Nakon što su 2010. blokirani pregovori, turski kapital manje je bio prisutan u zemljama Unije, no to bi se ubrzo moglo promijeniti novim transatlantskim trgovinskim sporazumom koji se pregovara na liniji Washington - Bruxelles. A upravo bi priključenjem na najveći trgovinski sporazum na svijetu Turska mogla itekako profitirati.
Novi zamah, vođen novoprepoznatim zajedničkim interesima (kao što je primjerice otkriće zaliha plina u obalnim zonama Cipra) prati doduše i bitno rastrježnjenje o članstvu u Uniji. Kako prenosi EUobserver, podrška kandidaturi u Turskoj pala je sa 70 posto u 2005. na mršavih 33 posto

S jedne strane spominje kako bi približavanje Turske Uniji bitno ojačalo europske pozicije na Bliskom istoku, no s druge strane, očito je da je pred Turskom još dalek put u implementiranju ljudskih prava.

No neovisno o tim argumentima, na jednom konkretnom polju mogao bi se ubrzo ostvariti napredak. Predsjednik Europskog vijeća tako je potvrdio da bi zajedničko potpisivanje sporazuma o novom članstvu moglo dovesti do ukidanja ili barem slabljenja viznog režima za turske građane. Možda je 'zamah' u zamršenim odnosima Turske i Unije ipak lakše prepoznati u manjim koracima.