Obnavljanje sovjetskog'Sevmorputa' od Murmanska, preko Arhangelska, Diksona, Tiksija i drugih luka 'na granici svijeta i svemira', doDalekog istoka, zahtijeva novu tehnologiju i radove u neistraženim ledenimdubinama. No još se nikakva tehnika ne može mjeriti s performansama koje dajesuradnja čovjeka i autohtone životinje.

U tu svrhu od propasti jespašen Murmanski morski biološki institut, nekad tajni poligon na kojem supočetkom 80-ih Sovjeti okupili geofizičare, akustičare i druge učenjake da bistvorili dvije vrste životinja-ratnika: prvu za čuvanje legendarne nuklearne Sjeverne flote, a drugu za ubijanje neprijateljskihronilaca.

Na scenu stupaju tuljani,inteligentni sisavci koji reagiraju na radiosignale, a sposobni su za nekolikosekundi pregledati predmet na 30 metara dubine te još mnogo, mnogo toga.

Bolji rezultati nego s čovjekolikim majmunima

Vojna dresura morskihživotinja sama po sebi nije novost. Još 70-ih godina Amerikanci su koristili zubate kitove za podvodnorazminiranje, zaštitu, čišćenje luka i druge misije. Morski lavovi postali su svjetski poznati ratnici tijekom okupacijeVijetnama, a navodno su 30-ak godina kasnije, pri razminiranju iračke luke UmmQasr, Amerikanci koristili i delfine.

Sovjeti su za to vrijemeu Sevastopolju na Crnom moru radilis delfinima, a u Vladivostoku smorskim lavovima. Zatim je cjelokupni pogon prebačen iza polarnog kruga uMurmansk. Delfini se, očekivano, nisu uspjeli prilagoditi na temperature zrakaispod -30 C, a mora ispod ništice. Tuljani su pak prednjačili inteligencijomi sposobnošću interakcije s čovjekom. Ruski znanstvenici tvrde da su se pokazali bistrijima i kreativnijima od delfina. Nakon nekoliko godina rada čaki oni manje nadareni u stanju su spasiti ronioca u nevolji pažljivo gaodvlačeći za ronilački kostim ili peraju.Tuljani mogu pomagati priradovima u dubinama, donositi i odnositi instrumente te neusporedivo brže odčovjeka pregledavati stanje komunikacijskih kanala u dubinama na golemomteritoriju.

Mogu čuvati ulaze u luke, pregledavati brodove i postavljatisignalne lampice pri pronalasku neobičnih predmeta. Neke tuljane krajem 80-ihpočeli su trenirati za onesposobljavanje neprijateljskih 'ljudi-žaba'. Za takonešto tuljanu je dovoljno uništiti roniočevu masku za disanje.'Pod vodom se tuljan pretvara u pravi bolid. Mada se danas na internetu nađe raznih uputa kakose obraniti od životinja u moru, to je bedastoća. Nijedan čovjek nijeuspio reagirati na iznenadni napad lica s velikim, dobroćudnim očima - ostalisu bez kisika već za nekoliko sekundi', uvjerava Aleksandr Mihajljuk, trenertuljana na Murmanskom morskom biološkom institutu. Nakon raspada SSSR-a,taj se institut skoro ugasio, a njegove ste bivše stručnjake možda gledali u cirkusima ili oceanarijima od Moskve doUjedinjenih Arapskih Emirata.

Komunikacija s tuljanima: Put doljudsko-životinjskog alfabeta?

U razgovoru za Ogonjok,Mihajljuk objašnjava da je za usađivanje određene navike kod tuljana nužnonapraviti 1500 ponavljanja. Tvrdi da ti podvodni sisavci mogu usvojiti iispunjavati na desetke zadaća koje su nezamislive čak i za čovjekolike majmune.Recimo, prepoznavati neke dvodimenzionalne crteže pa, primjerice, vaditi izvode samo one stvari koje su označene znakom uskličnika. Znanstvenicipretpostavljaju da je razvoj takvog apstraktnog razmišljanja prvi korak urazradi alfabeta za komunikaciju sa životinjskim svijetom, piše Ogonjok.

Znanstvenici u Murmanskominstitutu preživjeli su postkomunističko 'oslobođenje' 90-ih, kada su bili narubu gladi i prepušteni poslovima u cirkusima, ali su neki izdržali i pritomsvih ovih desetljeća razvili svestranost i nakupili golema interdisciplinarna znanja– o moru, Arktiku, tuljanima, ekologiji i još mnogočemu. Oni su, primjerice,danas jedan od svjetskih centara u kojima se istražuje zagonetka životinja kojemogu spavati samo jednom polovicom mozga, dok drugom ostaju čvrsto na javi.Ogonjok primjećujenjihovu zabrinutost zbog državnih planova o naftnoj i prometnoj eksploataciji sjevera. Sovjetski Savez već je prekrio dno mnogih polarnih priobalja bocama goriva, kilometrimazapletenih kablova i drugog hladnoratovskog otpada. Struku za svoj pothvat Rusija ima, ali veliko je pitanje kako ćeje i koliko konzultirati.