Subotnje događanje na zagrebačkom Hipodromu kontroverzno je točno u onoj mjeri koja Marka Perkovića Thompsona već desetljećima izdvaja kao najboljeg biznismena među estradnjacima: nakon početne eksplicitne faze njegova karijera uglavnom je ostala bazirana na neizgovorenom i neotpjevanom, dvosmislenom, vrlo shvatljivom i rubno prihvatljivom, taman da održi na životu svoju mističnu auru i da mu mač ostane uspravno stajati.

S druge strane, Thompsonov koncert za velik dio 'ljevice' ne samo da je kontroverzan, nego predstavlja crvenu krpu i startni pucanj za očekivane i često potpuno autistične, neracionalne izljeve uskogrudnosti, a oni opasno graniče s netolerancijom. Ovaj pjevač njihova je omiljena babaroga, godinama se upiru da ga 'razotkriju i rastumače', pa bučni zagovornici širokih ljudskih prava i sloboda sada sasvim ozbiljno zazivaju zabrane, represiju i hapšenja.

Thompson bi kao da bude ustaša, oni mu kao ne daju.

S naglaskom na 'kao', jer objema stranama ova borba zapravo daje smisao postojanja. U dijelu društva Thompson je stvorio otpor, kao što je otpor dijela društva stvorio (ovakvog) Thompsona.

Prosvjednici zbog logistike

U periodu pripreme za subotnje 'događanje Thompsona' značajnu ulogu imali su komunalno-sigurnosni aspekti okupljanja s očekivanih pola milijuna ljudi, a u sklopu toga pojavila se sasvim nova kategorija zainteresirane javnosti: oni koji, iskreno ili samo kao paravan, prosvjeduju uglavnom zbog logističkih detalja, odnosno jednodnevnog narušavanja svog komoda.

Oni brinu brige državnih i gradskih institucija kako organizirati promet, zdravstvenu skrb, rad žurnih službi i sigurnost posjetitelja, pa i koliko će sve to skupa koštati - premda se radi o javnom servisu koji svaki građanin ove zemlje, kao i svaki turist u njoj, ima pravo očekivati naprosto zato što cijeli taj aparat izdašno i obilato plaća kroz poprilično velike poreze i namete. Nešto će bogme platiti i sam Thompson.

Posao države jest da se brine o sigurnosti i njene službe imaju ogromne ovlasti da bi se to i dogodilo - od ograničavanja kretanja, preko represivnih mjera, pa do same zabrane održavanja koncerta ako se procijeni da stvar može izmaći kontroli. Posao lokalnih vlasti u glavnom hrvatskom gradu jest staviti na raspolaganje svoje kapacitete da bi golemo okupljanje proteklo bez poteškoća, a njegovi organizatori dužni su ne škrtariti i vrlo strogo ispunjavati sve ono što zakon propisuje za ovakvu vrstu javnih okupljanja da bi ono glatko prošlo.

Sami Zagrepčani, a pogotovo oni koje Thompson ne zanima, naprosto moraju shvatiti da život u urbanoj sredini ima neka svoja ograničenja kada na red dođu izvanredne situacije poput ove.

'Mrzitelji svega hrvatskog'

Uoči subotnjeg 'Thompsonovog' velika većina medija sasvim je opravdano i legitimno propitivala svaki njegov organizacijski aspekt, što znači da su barem oni radili svoj posao, koliko god im na rubnom dijelu javne scene lijepili etikete 'mrzitelja svega hrvatskog', ili kako već to ide.

No čitali smo i tumačenja da 'Zagreb treba braniti od okupacije', kao i najave suprotnog predznaka - da je ovo prilika 'pokazati koliko nas ima' i 'zapišati crveni teritorij' - a njih treba baciti u koš za bedastoće, kao i teze da se ovim koncertom započinje nekakav novi rat ili, suprotno, da je problematiziranje organizacijskih aspekata samo po sebi zapravo specijalni špijunski rat protiv Hrvatske.

Ne, zaboga, ovo je samo koncert. O njemu će zadnju riječ imati i konačni pečat utisnut će mu oni koji dosad nisu ništa govorili, niti ih je itko išta pitao, uglavnom kao i dosad.

Posjetitelji. Publika.

Nova generacija Thompsonovih sljedbenika

Nema sumnje da će se na Hipodromu naći šaroliko društvo hardcore Thompsonovih obožavatelja, zatim gastarbajtera kojima je on sinonim ljubavi za Hrvatsku i hrvatstvo, eventualno uz nogometnu reprezentaciju, potom vikend-turisti iz svih dijelova države, oni koji pohode koncert samo zbog straha od propuštanja - rječnikom nove generacije, FOMO-a - a na koncu će se ondje svakako zateći i pokoji, kako bi ga Franjo Tuđman nazvao da je živ, ubačeni agent provokator koji ističe simbole propalih ideologija i time modernoj Hrvatskoj čini nepopravljivu štetu.

Takvi eventualni ekscesi bez sumnje će zadobiti neproporcionalnu pažnju medija i javnosti, kao što to uvijek biva s ekscesima u svakom kutku zemaljske kugle.

Ipak, još je manje sumnje da će na Hipodromu prevladavati mlada, vedra i ničim opterećena nova generacija Thompsonovih sljedbenika. Stasala bez kompleksa, otporna ili nezainteresirana za drsku generalizaciju, kojoj je izložena u političkoj javnosti i dijelu medija.

Oni su davno apsolvirali devedesete, a sudeći po junačkim cijenama pića i hrane na koncertu ili recimo angažmanu srpskih tvrtki u produkciji i realizaciji samog koncerta, i sam Thompson odmakao je poprilično daleko. Repertoarom prema srednjem vijeku, ali biznisom debelo u suvremeno doba.

A vi - jeste li negdje zaglavili?